~¤~T€k k@d s€ t€b! !l! n€k¤m tv¤m bl!znj€m d¤g¤d! n€st¤ l¤s€...t€k ¤nd@ p¤cn€s z!vj€t z!v¤t...t€k t@d@ shv@t!s k@k@v j€ z@pr@v¤ z!v¤t...~¤~

srijeda, 31.01.2007.

~¤~ŠTAFETA~¤~

evo kako smo i mi dobile zadatak za štafetu (hvaaaaala majo!!), tako smo odlučile napisat to jedna o drugoj! pa evo nekoliko stvari o mojoj maloj barbari:

1. OPASNOST NA CESTI - pa što radi ljudima... jedan pobjegne u drugu državu, jedan joj da sve svoje trzalice, jedan jednostavno treperi kad ju vidi... upozorenje: hitno zaključajte svoje dečke u kuću i ne puštajte ih van!! tako ako se ikad upoznam s mojim kaka, skrivam ga od barbare!! hehe...

2. SREDINA - jedna jako čudna stvar, a koja ju može strašno razljutit... ako slučajno hodate s njom korzom a 3 vas je ili više, uvijek morate izračunat di je točno ta sredina i neprimjetno se posložit da bi ona bila u sredini... ako to ne napravite, bit ćete gurnuti na kraj!!

3. KLAĐENJE - jedan savjet- nemojte. ma u što god da se kladili, pobijedit će vas. i oko nečeg skroz sigurnog, npr. da se zovete "maja", iskopat će nešto i na kraju će ispast da ste "marija" a da vam to vaša mama nije rekla... ne znam kako, al uvijek je u pravu!! misterij br. 1...

4. PRINCIPI - ako nešto odluči i želi dokazat, to će bez obzira na sve i napravit!! npr. jedan joj dečko na novoj nije vjerovao da može popit više od njega i rekao da je to nemoguće... natjecala se s njim sve dok nije odustao!! ili će hodat od brnčića do garića, od viškova do rijeke... a opet, možda je samo fanatički maratonac, ni to nije isključeno...

5. MEDVJEDIĆ DOBROG SRCA - napravit će sve za nekoga do koga joj je stalo, pa čak i ako to mrzi!! primjer - obožavam milan pa sam jednog dana našla klub navijača u rijeci, u koji je išla sa mnom (i bez da se previše bunila) i skupa se sa mnom sramotila među penzićima talijanima... ako ima povjerenja u nekog, puno toga će i oprostit... ma jako dobra osoba i seka...


pa da sad ja napišem par stvari o mojoj maloj seki...Maja...hm...sad neznaš šta da iskopam o tebi ali ae...morat ću neš...dakle...


1. MY PRECIOUS-večina vas je vjerojatno gledala trilogija Kralj Prstenova...e pa znate onaj Golum-Smeagol...i ona njegova poznata "my precious"...e pa ako ju želite preplašit jednostavne čekajte da padne mrak i recite joj to jezivim glasom...gotova je...iako sam to malo često prakticirala pa se i malo naučila ali ae...još uvijek pali...a štaš...očito svaka maja ima tako nešto što joj gura strah do kostiju...uuu...

2. AUTO & TOČNOST VRLINA-ovo vjerojatno nezna puno vas...ali njezini roditelji su 19.11.1988. godine...iskazivali ljubav na svoj način u jednom stisnutom malom autiću...nije da sam vidjela...(neda bog)...i točno 9 mjeseci kasnije je nešto malo, rozo, smežurano ispalo vanka....to je bila naša Maja...i tako nju taj podatak za auto grozi iz dna duše...a vjerojatno zbog toga danas i nije nešto najtočnija...

3. KAKA-hm...pa moglo bi se reć da je freek za nogomet i nogometni klub Milan...i svake noći sanja Kakaa kako joj dolazi...je da je malo oženjen ali njoj to ne smeta previše i ona pomno prati svaki njegov korak i sliku naravno te sve to lijapo skuplja...ah ljubav...ali dobro...svatko ima nešto što voli i čemu se posvećuje i tako ona ima njega...

4. DOBRA DUŠA-svi govorite kako je Maja dobra osoba...i zaista je...ali ja smatram da je predobra...uvijek se trudi svima ugodit i ispunit njihova očekivanja i želje te tako zaboravlja na ono što ona zapravo želi i osječa...neprestano joj govorim da ne može svima ugodit i da počne malo na sebe mislit...ali njoj je to jednostavno preteško...i prije če napravit nešto za nekog drugog nego za sebe...ali zato sam tu ja da ju malo pokvarim...hehe...šalim se naravno...ostani takva ali moraš biti sama sebi najvažnija a onda dolaze svi ostali...

i za kraj...ali ne i manje važno...

5. GOLI DEČECI-sorry Majo aloi ovo sam morala napisat...naime...voli tu i tamo pogledat gole muške trbuhe i ......da...ali to samo kad joj je dosadno...ali da...to je često...i mama ju je jednom uhvatila ali to ju nije spriječilo...uhu...ali znam ja da ona često zamišlja Kakaa u takvoj pozici...

dada ljudi moji...TIHA VODA BREGE DERE!! -istina i to provjerena...
ali sve u svemu mi se jako volimo i baš smo si sretne skupa...uf...ovo je krivo ispalo...naravno kao frendice...hehe...

i sad...ljudi koji će nastavit štafetu...hmmm...pa...slijede...


...Chanchky...

...Alex...

...Ivona...

...Buco...

...Klarisa...

ža mi je ljudi ali moram nekog...a i nije tak strašno...čak je i zabavno...

ae uživajte i živi bili još par godina...
ah te lijepe želje...pusa svima

četvrtak, 25.01.2007.

~¤~ l j u b a v m o j a ~¤~

eh ljudi moji...nakon dugo vremena da vam i ja napišem neš...kad već Maja neće...pa eto...kao što neki već vjerojatno znaju ja u moj dragi buraz smo se dogovorili da ako on napiše post o Ivoni da ću ja o Marku...ali sam ja njemu dala jedan uvijet pošto sam sumljala da češ ga ostvarit...ali ae...ljubav radi čuda i drago mi je što si uspio...iako sad ja moram pisat...naime...moram napisat nešto o mom Markecu...oni koji nisu u toku to je... moja velika ljubav...današnja...i buduća nadam se...i tak...pa da krenem jer dug je to put bio...

dakle...ja njega znam još iz osnovne ali bio je stariji par generacija pa je to bilo samo iz viđenja...a počeli smo...pa...svi znate Elenu...to je moja bivša najbolja prijateljica...i nebiste vjerovali ona nas je spojila i skoro razdvojila...dada...njen dečko Dražen je bio ful dobar s Markom i jedan dan su oni trebali van a bila je kod mene i ja sam bila neš ukurčena zbog bivšeg i rekla ona njemu da mi dofura nekog frenda...i ok...on zvao MARKA...i došli oni po nas na stanicu...i ono...svatko sa svojim autom...prvo što mi je palo na pamet je ono:wtf?? voozi bubu...nije da sm sponza ili da mi je bitno šta vozi ali dragi bože pa dečko i vozi bubu...i to još crvenu...ali ok...dalje sam mislila kak ću morat ić s njim i smješkat se a nimalo nisam bila raspoložena ali dobro...upoznali se mi i krenuli...i tako počele one spike upoznavanja...olfa koja si škola...znaš ovog onog...čime se baviš...bla bla...i tak...i odjednom me pogleda u oči i pita on mene onak direktno...imaš dečka??...hmmm...rekoh ne...prekinuli smo nedavno...i na to je rekao...a zbog toga si ukurčena iako se trudiš prikazat sve u najboljem svijetlu...to me je začudilo ono full...jer inače smatram da dobro skrivam ukurčenost kad želim ali njemu ne...on me probio...i to mi je nekak otvorilo oči da nije ko drugi...ali dobro...i pitam ja njega radi reda dali on ima...i kaže da nema...i sve super...pošto nam se nije dalo ić po kafičuima i opijat se i tak to...išli mi kod Dražena doma jer je sm bio...i stavili oni neki film i krenuli nas 4 gledat to onak s jednog kreveta kao sardine poslagani...i našli smo neke štapiće i Marko kako je ležao do mene me hranio cijeli film...i zadnji štapić sam mu htjela maznut ali je htio pola i ja ga polizala da mu ga nebi morala dat i stavila do pol u usta...a on se približio i nježno mi odgrizao pol štapića...to se može reć da je bila prva pusa...a slatko je bilo...i nježno...u biti sam se tad prvi put osječala neopisivo lijepo i ispunjeno...i da...onda se Draženko počeo neš smijuljit i rekli su kao nađite se sobu i pošto smo bili u sobi su oni ošli brat jagode u dnevni i rekli su da ne izlazimo iz sobe da olfa njih ne prekidamo...i tako mi ostali tamo sami zatočeni bez štapiča...nismo znali šta radit i muka nam je više bila tak da sam ja non stop mljela samo da nebi morala niš radit...i nisam htjela zašutit pa me on ušutkao i počeo šaplastit da kad trebam pričat ne pričam a kad ne trebam d neznam stat...i poljubio me opet...i tak je počelo...ne ono što sad moj napaljeni burazer misli ali da...i tak...lijepo sve završilo...vozio me doma i pitao me broj...tu sam bila bitch i nisam mu ga htjela dat nego sam rekla da ga nabavi...i rekao je da dobro...ja sam mislila niš više od njega to je to...ali istu večer meni stiže poruka..."hej maco...bilo mi je prelijepo...lijepo spavaj!!" tu sam ostala paf ali ono ok...tu se uvjerilo moje mišljenje da nije ko i svi ostali...drugi dan mi stigla poruka da idemo na cugu i ok...išli mi na cugu i rekao mi je da mi je lagao jednu stvar...da je imao curu ali da je to jutro prekinuo s njom...jer da mi je rekao da ima curu da ga nikad nebi poljubila a da si to nebi oprostio...i tko je tu onda muljator...ali to mi je bilo slatko pa sam mu oprostila... i tako je sve bilo super par dana...nismo ulazili u niš dublje jer sam ja još uvijek imala masu osječaja prema bivšem ali ono...izlazili smo...i onda je mene bivši molio da mu se vratim jer da je zajebo i tak neke spike...da da...i ja glupača to učinila i na neki način sjebala marka jer je on stvarno htio neš samnom...sad mi je žao radi toga ali ok...dakle...tada je to njega bilo dosta pogodilo jer ga je i bivša sjebala i ja na neki način i on je otišao u Italiju...tako da ga nisam vidjela ni čula jedno 7 mjeseci...i onda se vratio iz Italije i sreli smo se onak sasvim slučajno i pitao me da kad čemo na kavu? i ja se složila, i sve se lijepo dogovorili i ja njega čekam...a njega nigdje...i zovem ja njega da di je a on mi odg da on ima curu i da ga nesmiju vidjet s drugom...meni para na uši odjebi...izdjeli mu sve i svašta i pješke doma...to mu još ni dan danas nisam oprostila jer sam pješke išla po kiši doma jer gospodin ima curu...da...hvala ti na tome...da da...i tad sam se ja prestala njemu javljat i odgovarat mu i sve što se toga tiče...i nakon toga sam ga vidjela na beloj nedeji...tad ga nisam ni pozdravila...samo sam prošla pored njega i kasnije mi je poslao poruku da mu je ful žao zbog toga ali da mi se htio nekako osvetit za ono što sam ja njemu napravila i jedno par dana mi se ispričavao i ok...dala mu priliku...prvi put kad sam ga nakon toga vidjela je svirala pjesma od zdravka čolića:jedina!! napisat ću riječi kasnije...i rekao mi je da je to pjesma za mene...i tad smo počeli opet izlazit i stvarno se trudio oko mene i počelo je ono nešto s nama...bio je fenomenalan...kad god sam ga zvala je imao vremena za mene...kad me trebalo peljat negdje ili čisto doć na par minuta samo da ga vidim...nikad mu ništa za me nije bilo teško...ama baš nikad...sve živo je podređivao meni...i svaki dan mi iznova pokazivao i dokazivao kako mu je neopisivo stalo do mene...na početku nisam imala baš nekih osječaja prema njemu...ali sam mu ipak dala priliku i sad mi je neopisivo drago i nebi ga mjenjala za niš na svijetu...a da mogu neš promijenit to bi svakako bilo to što sam ga bila sjebala zbog nekog tko to nije bio zaslužio...ali ae...u životu sam uvijek ja bila patila i da jednom netko zbog mene...uf...i tako smo službeno prohodali 10.10....a znate molim vas kako...hmmm...pa to je smiješno bilo...išli smo s neka dva njegova frenda u pobre kod trećeg frenda jer njemu njegov fićo nije htio upalit...pa da mu neš pomognu jer on nije znao i ok...tako su oni olfa sve složili i krenuli vozit tu baju...ona nije htjela upalit čak ni nizbrdi i kad je ponestalo nizbrdice trebalo je gurat auto...i tako su oni gurali taj jebeni fićo od pobra sve do lovrana...ali niš od njega...i onda su oni išli pješke po drugi auto i ok...pokrcali se mi unutra...i ja i marko iza...i baš smo bili sretni što neki auto i vozi...ali amortizeri su mu bili na nuli tak da smo skakali ko da se...da..ali to nije bitno...i tad me jaaaako zagrlio i rekao one dvije riječi...to nisam bila dugo čula i zaboravila sam na njih...a i bila sam tolko razočarana u to jer svi koji su mi ih govorili je ispadalo da je bila čista laž...tak da nisam vjerovala u njih...ali on me pogledao s očima punim iskrenošću...ma nemogu vam opisat taj pogled...i rekao mi: "ti amo" ... volim te na talijanski...i da me nikad neće pustit jer sve što je ikad htio da je dobio samnom i da mu više ama baš ništa ne treba...ništa osim mene...ali nije me pitao za hodat...nego sam molim vas ja njega...i rekao mi je ne...ali da ja mogu s njim ako želim...eh taj muški ponos...teško vam je curu pitat ali da ona vas pita...ma nikad...i danas se zajebavamo da on mene neče ni zaprosit nego da moram ja njega...hehe...dada...o tome ću pisat nešto kasnije...i tak smo mi prohodali...i od tada se viđamo svaki dan osim kad je on u italiji prek vikenda i to su mi najduži mogući vikendi i jedva dočekam da prođu...neopisivo sam ga zavoljela a još ni je draže šta on stvarno istinski mene voli...eh da...šta se naše prve svađe tiče...ja sam spavala tu večer kod tete i on je trebao doć tamo i trebali smo cijelu večer tamo bit a prije toga je išao kupit novi radio...i ja mu rekla da bi išla s njim...i rekao mi je da če mi javit...i ok ja čekam...i nazove on mene i pita di da dođe jer da je kupio radio...i ja mu počela srat da šta mi nije mogao ranije javit i tak to...i poklopi on meni... poslala mu poruku d i da đođe i kad je došao ja njemu išla solit pamet da mu je to bio prvi i zadnji put da mi je poklopio da to mrzim...i on mene samo mirno sluša...poljubi me i kaže oprosti ljubavi, neću više...a ja ostala...ono paaaf...ja se htjela svađat a on neće...još se ispričao...pa nisam se s njim mogla ni svađat...to mi je bilo čudno...uvijek je dopuštao da sve bude po mom iako ja to nisam htjela...a i dan danas mi pokazuje kolko mu značim...na neki načim me zaprosio...kupio mi je dijamantni prsten i rekao da znam da želi bit cijeli život uz mene...hm...njegovi me svi vole...i stalno me zovu kod njih...na palačinke i tako to...i to mu je velik plus jer do sad niti jednu nisu voljeli...sv iprijatelji mu nonstop govore kak sam mu najbolja do sad i sve to skupa...jednostavno mi daje do znanja da sam JA TA!! možda zvuči umišljeno ali šta ću...to on govori, ja samo prenosim...i da...što nisam mogla vjerovat...njegov najbolji prijatelj od uvijek je počeo neš srat da sam za novu godinu bila sa svima i da su me svi lizali i tak neš...što naravno nije istina i marko ga je isti tren odjebao,stao na moju stranu i od tada nije progovorio s njim...ima neopisivo puno povjerenja u mene...kao i ja u njega...a to je ono najbitnije...ma neznem šta da vam više pišem o njemu...vjerojatno če svima vama viti ovo pomalo dosadno i kao prepričavanje neke sapuniuce...ali meni je nakon svega on i više nego dovoljni razlog da budem i više nego sretna...uz njega ponovno postojim i cure vjerujte mi ima dobrih dečkiju...nisu svi isti...i definitivno ima sudbine...i kad vam dođe...ne igrajte se s njom... :)
a sad neke od naših pjesama...tj on ih je olfa meni posvetio pa ono...svaki put kad ih čujem se raznježim... :) i svaka čast onima koji su stigli do kraja... pusa svima

nedjelja, 07.01.2007.

...sve je bilo...sve smo prošli...što slijedi?? do kad?? ...

svi mi govore kako im je život težak...imaju jedinicu u školi...posvađali se s dečkom...starci im nedaju van...sve to dragi moji budite sretni ako je jedino zbog čega smatrati da vam je život sranje...i skužila sam da oni koji seru da im je život loš u biti imaju najmanje razloga za plakat jer ti njihovi "problemi" su sitnica naspram onih problema koje imaju one osobe koje o njima ne pričaju drugima...drže ih u sebi i nedaju drugima do znanja da u sebi pate...ako smatrate da imate loš život...sranja...pročitajte ovo i na kraju se zapitajte što sve ljudi proživljavaju za šta ni neznate i dali imate razloga plakat i opterečivat se ovakvim sitnicama kao što su tzv. današnji klasični prblemi teenejdjera...
naime...jedna meni draga osoba...ima svega 17 godina a prošla je stvarno previše toga što je najmanje zaslužila...probala sam sve ali što reć osobi koja je jednostavno već sve prošla...sve utjehe...riječi podrške...savjeti...sve može jedino past u vodu jer je sve uspjela pobit i to sa razlogom i dobrim obrazloženjem da čak ni ja koja se uvijek trudim bit optimistična nisam uspjela nač svijetlu stranu ...kad je mala bila se neprestano selila...prošla je dvije rastave staraca...njene traume su počele već u vrtiću...djeca su joj govorila svakakve stvari za njenu mamu...da je kurva da se prodaje i ostalo...što nije bilo istina i nakon svega je uvijek ostajala sama...svi su se igrali ona je ostajala sama u kutu bez prijatelja...tada se opet preselila...i to daleko od svega nadajući se novom početku i prijateljstvu...ali opet je ostala sama...u osnovnoj su je pak stalno ismijavala i izrugivali...doveli joj samopouzdanje na nulu...povukla se u svoj svijet i jedva da je i pričala sa ikim...čak se izdvojila i od mame s kojom je bila neopisivo povezana...nije mogla naći snage da joj kaže kroz što sve prolazi...sada bi to bile sitnice i rekli bi tko vas jebe...ali tada to veoma utječe na dijete i dovodi do ožiljaka koji će zacijeliti ali nikad neće nestati...tada se pomalo naučila nositi sa samočom...čak i do te mjere da je smatrala da če tako zauvijek biti... u svemu... tamo sa nekih 12 godina je čak pomislila da nije bađ sve gotovo i da je našla osobu koja će ju voljeti i biti uz nju...vjerovala mu je...a on je to iskoristio i htio ju odvest u krevet...ona to nije htjela jer nije bila spremna...a kako i može biti cura od 12 godina..pa to je BOže moj još dijete...kako se uopće može takvo neš i očekivat od djeteta...al on to nije shvačao i što je napravio...kreten ne da joj je pomogao da se izvuče i upozna što je sreća...on joj je ostavio do tad bol i jad koju ne zaboravlja...neču pisat što je točno bilo jer to i mene boli tak da probajte shvatit sami...ali znam da se po nočima budi sanjajuči ga i da joj ne izlazi iz glave to što joj je učinio...naravno nakon toga je potrebna neopisivo velika podrška...a ona je opet ostala sama...kao i nakon svega...uvijek se isto dogodilo i izgubila je sve...to ju bilo pred 6 godina a ona me i dan danas zove i jednostavno ne vidi razlog kako da se nosi s time...do sad je sve trpila i potiskivala u sebi...jedina osoba kojoj je sve rekla sam ja...sve što proživljava...sve osječaje...patnju, bol, mizeriju, jad...sve osječaje potiskuje u sebi i ne govori o njima...toliko puta sam joj rekla da se otvori nekome ali uvijek me pitala "kome"...pokušala je par puta...i opet nakon svega...ostala sama!!! nakon ovog odvratnog kretena kojeg bi ja danas golim rukama zadavila...nakon njega je došao jedan njen olfa frend...i to jako dobar...on joj je pružio utjehu...podržavao ju u svemu ali mu nije mogla sve reć...i on dk je snjom bilo je sve bilo dobro ali kad bi ona leđa okrenula sve bi bilo nizbrdo i u svemu bi je blatio pred svima...stvarno ne mogu vjerovat da tako jadni ljudi postoje...to je fala bogu trajalo i na neki način je sumljala ali je valjda jednostavno htjela vjerovat da ju neće i on povrijedit...ali to je učinio i samo iznova otvorio sve rane koje su joj do tad zadali...zbog njega čak nije ni plakala...do tada je naučila i suze sakrit u sebi i na niti jedan način pokazat kako se osječa osim zatvaranjem u svoju sobu...svoju samoču...jedino mjesto na kojem se osječa sigurnom...takvo razdoblje je trajala fala bogu par godina a u tom periodu je opet...bila...sama!!
istovremeno je njenu sestričnu s kojom je veoma povezana taxista silovao i prijetio joj nožem...jedva je pobjegla i život joj je ovisio o niti...tada se poistovjetila s njom jer je slično prošla... malo nakon toga jo je je tata imap ljubavnicu i roditelji su joj se ponovo trebali rastati...tako je uz sve šro proživljava svaku noć slušala roditelje kako se natežu, bacaju stvari razbijaju i staru kako plače...uz sve probleme koje je i sama imala u svojoj samoći je nosila još i njihov teret i teret još jednog preseljenja i ponovnog razvoda roditelja...srečom to su uspjeli rješit ali ipak to je trajalo...
nakon toga je opet pogriješila i dala priliku jednom dečku kojeg je smatrala drukčijim...za kojeg sam i ja sama govorila da je dobar i da proba zaboravit sve...poslušala me i sad mi je žao što sam joj to govorila jer ga je stvarno zavoljela a on se OPET ponio kao i svi do tad i sjebo joj sve...cijeli svijet koji je pokušavala iznova izgradit kako bi zaboravila cijelu prošlost...rekla sam joj da zaboravi sve i krene dalje...a kako zaboravit?? trebala bi zaboravit...cjelo djetinjstvo, osnovnoškolstvo, srednjoškolstvo...u kratko sve...u 18 godina je proživjela stvarno svega i svašta i užasno mi je žao što se to sve događalo baš njoj...ima još mnogo stvari koje joj je život donio a koje su daleko od sreće....danas se može reć da je kolko tolko dobra...još uvijek potiskuje sve u sebi...živi u laži da je sve dobro već 17 godina...cijeli život joj je laž...zbog toga ih i prezire iz dna duše...a stalno ih iznova sluša...imala je i dvije frendice koje su navodno bile uz nju kad joj je trebalo...obje su je iznevjerile i ostavile ju kad joj je to bilo najpotrebnije ....nisu bile uz nju i što se dogodilo...ostala je sama...svaki put...dosta puta već nije vidjela put za dalje...za nastavak života i neopisivo puno puta pomislila na samoubojstvo...jednom čak i pokušala ali onda se ponadala...pa bit će bolje...mora jednom doći i do toga...bezbroj puta me pitala kad...a odgovor je bio uskoro...i sad mi je žao jer ispada da ju lažem...jedina osoba koja ima nezna što da joj više kaže...utjeha da će sve biti dobro više ne pali jer to "bolje vrijeme ne dolazi", "vrijeme liječi sve rane"- liječi ali nove ne sprječava i sa svakom novom se vrate i sve stare koje ju jednostavno dokrajče...svake noći bi sanjala ili onog kretena i njegovog ćina...ili to kako sama sebe ubija...i jednostavno nebi mogla nastaviti spavati jer se bojala da će past do još veće samoće iz koje se neče izvuć...ae recite što reć takvoj osobi koja ne vidi put dalje...i sce trpi zbog par ljudi do kojih joj je stalo ali opet...smatra da ih samo muči i smatra se problemom za sve...kako takvoj osobi išta zamjerit...kako joj pomoč?? šta da radim...milijun puta sam sve to izvrtilla u glavi i došla do niti jednog zaključka...želim da upozna sreću i da uživa malo u životu...sad trenutno je uz nju jedan dečko s kojim se nadam da će bar malo zataškat sve što joj se dogodilo...a šta ako joj on napravi isto...što onda?? ssamo se nadam da će uspjet u životu...jer imala je tolko ciljeva i volje za sve...volje koju je s vremenom izgubila...sad će joj trebat mnogo snage da ju vrati...nadam se da ču joj pomoć u tome i da čemo uspjet...jer u cijelom životu...u svemu...imala je jedino sebe samu...i mene...ja sam ju pratila u svemu ali jednostavno više ne mogu naći rječi koji bi joj mogla reći da vrijedi nastaviti živjeti...pogotovo kad me uplakana zove usred noći sa miiljun toga što bi mi rekla a jednostavno ne uspjeva...prošla je stvari za koje čak ni je naznam...
kad god vam se netko blizak ukomira imate milijjun savjeta i utjeha tipa...bit će bolje...proči će...zaobravi na to...ne zaslužuje tvoje suze...a kako da joj to kažem kad joj niš u životu nije pokazala da to može bit istina...i zamislite kolko jaka mora biti kada se sve ove godine nosi sa svime, što je najgore...sama!!


I sit in a park where I dwell For this boy I loved so well I see a girl on his lap, he says things he never said to me I ran home to cry in my bed, not a word to my mother was said Father came home late that night, he looked at me from left to right He saw me hanging from a rope He took a knife to cut me down And in my dress a note was found "Dig my grave big and deep Dig my grave from head to feet And on a place a dow and remember this
I Did For Love a little of happynes' "

srijeda, 03.01.2007.

~¤!¤~N€W Y€AR~¤!¤~

e pa ljudi, došla nam i 2007. godina...neznam kako vama ali meni fenomenalno...odmah da vam za početak kažem, (iako je već malo kasno,al jebga,nisam bila u stanju ) da želim svima sve najbolje, budite dobri i sretni i ne se opeterečivat jadnim stvarima... tak... šta se dočeka tiče...lele što je dobro bilo...
ovak...prvo smo ja i Maja krenule kod Ivone...olfa samo pozdravit ljude jer smo se sa MArkom i njegovom ekipom dogovirile da čemo kod njih doć sa zadnjim busem...ali od svega toga nije ispalo niš jer kod nje nikog nije bilo...osim naravno mog buraza pa da nebi mislio da se on ne računa...i tak od naše dobre,lijepe namjere nije niš uspjelo...ali ae u gradu dok smo čekali bus su nam ljudi i dečki upadali sa veoma čudnim ispadicama, upadicama, komentarima a neki su nas čak i slijedili okolo...ali to nije bitno...kad smo čekali bus smo vidjeli Ennia i Robija tak da ae,ipak smo neke pozdravili i malo čakulali kad ono ja saznala da me moja draga Ivonica taaaaak izmuljala i lagala u facu ali dobro nije greda...zbog toga češ me još čut...i to i Majin poklon koji si sjebala...da da...
u ostalom... sjeli mi u bas i pojma nismo imali gdje idemo pa smo izašli gdje su i svi išli van i ae ja mislila da sam našla pravu kuću kad su iz nje počeli trčat ljudi okolo...mislim rekli su mi da če bit svega 15 ljudi...a samo ih je pred kučom bilo tolko...a kad smo nutra ušli...čovječe kao da smo došli negdje gdje se penzićima dijeli neš besplatno...e sve je vrvilo od rulje i ja tražim marka i on tam u sredini guzelja...al je to smijeh bio...i tak se mi krenuli upoznavat...ja počela točim meni,Maji i Lari pijaču...i moram vam reć da je Maja postala opsjednuta s votkama...znate kako ih je derala...uf...popila je brat bratu 5-6 čaša od pol litre...dobro ne čiste ali ne ni toliko jake...uf...baš sam ponosna bila...napila sam Maju...a isebe bogami...i tak smo se krenuli zajebavat...znala ljude il ne znala plesat s njima...jedno vrijeme sam i dj bila...a molim vas napravili su suraund od svih muzika koji su bili u autima koji su došli....a bilo ih je...i to dobrih makina...sređenih, nabrijenih...elita ljudi moji...osim dva auta koje je moj dragi MArko kasnije preuredio...vidjet čete na slikama...
i sve je super bilo i netko krene odbrojavat a ja nisam znala ni di sam a kamo li šta odbrojavaju pa mi je MArko šapnuo i ošli mi van olfa na vatromet...i tak sam ja dočekala novu vani na laganoj kišici,uz vatromet,u njegovom zagrljalu i puse...ma predivno neš...nisam baš bila pri sebi ali sam ipak znala da sam presretna i kad se samo sjetim kolko sam suza pustila zbog Slobodana...ma...cure, nitko nije vrijedan vaših suza,ima ih masu i kad vam se čini da nema boljeg, pogledajte na korzo...nač čete i to ne jednog...samo malo bolje pogledajte... ups...
ja skrenuh s teme...i dočekali mi tako pa novu...i vratili se unutra i svi nastavili pit...ali sam ja rekla da više neču...da novu godinu počinjem drukčije i da se nečem opijat...to je trajalo ravnih 12 minuta...kad je došao ovaj jedan MArkov frend i rekao da cure ne mogu pit jer da se napiju od jedne pive...i tak se mi počeli prepucavat i donijela ja bocu sambuke i krenula ja to palit i cugat...jednu on...jednu ja...jednu on...jednu ja...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ošla ja po drugu bocu i opet... jednu on...jednu ja...jednu on...jednu ja...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja... ...jednu ja...i popili mi dvije boce toga sranja...e peklo me sve iznutra ali nisam smjela odustat i dat mu to zadovoljstvo da me pobijedi...on je ne kraju pol druge boce varao jer mu više nije išlo...pa je popio gut sambuke, gut kole...ali dobro...ja se osječam kao pobjednik a i on mi je kasnije šapnuo da samo bolja ali da on to nikad neče priznat pred drugima...on voli benzince i meni je kao rekao da sam diesel i da ga diesel nikad ne može pobijediti...i kladili smo se sad za subotu...ako on popije više...ja trčim gola kroz Viškovo a on trći i skače iz aviona sa padobranom...auf...ču mu se smijat...i tak...ma sve je fenomenalno bilo i tamo oko 5 i pol ja trebala ić doma...i krenem a kad me ulovila fijeka e...ne da nisam vidjela, nego mi se počelo priviđat svašta...tak recimo došao novo sa golfom po mene a ja Maji rekla da me BMW čeka...auf...da bar...i tak se ja dogegala nekak pa su me zajebavali da sam pijana a ja to nisam ibla...pa šta...ako sam malo veselija značli da sam pijana?? pa ne... ...ali sve je ful jebeno ispalo...prezadovoljna sam i ovo je bila najbolje nova godina ikad...a tek što sam sve dobila.... uf.... da sad krenem nabrajat bime poslali u klinac jer je i tako poduži pst pa neču reći ću samo da sam od MArka dobila veliku crvenu ružu, ogromnog plišanog medu i prsten...e predivno neš...onak je od bijelo zlata sa dva dijemantića veiika na sredini i puuuno malih okolo...ma nemožeš to ni opisat...predivno neš...i sad mi recite da je on normalan...i jedino opravdanje što mi je to kupio je bilo "sve za tebe...sad i uvijek..." uf...pa recite da nema boljih... sad ga neopisivo volim i rijetko kad se i sjetim bivšeg...i briga me i za njega i za sve...presretna sam i tako mora ostat...pu sa ljudi uživajte, volite(ne pogrešne), pijte(ne sambuku niti petros), jebite(ne na mašini u wc dok vam je u kući 100 ljudi i wc ima 4 prozora...ups) i tak...sve u svemu znajte živjeti!!!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Free Web Site Counters


MAJA & BARBARA
naš novi blog...očito zar ne?? da...
tu čete moči nači sve o našim pustolovinama, shishmishichima, popayima, sudbinama, cro-cupu, pupuu, Igoru, Majinim ljubavima, mojih 60 muha i tak...uostalom sve osim ozbiljnosti...jer u raju je ljepše al u paklu je ekipa!! tak da ja idem u pakao a maja u raj učit!! hehe...
cmok svima i stavte komentar