ono najbolje

srijeda, 24.11.2004.

I eto me opet mnogo je prošlo od posljednjeg posta i dok bi neki izmišljali razne isprike ponajprije za sebe pa potom i za ostale meni vrijeme jednostavno preleti između posla i obitelji. Jer obitelj mora biti na mjestu br.1,a posao moraš obaviti jer od njega živiš.
Da nebi mnogo laprdali eto još koji stih iz nekih drugih vremena moga postojanja kada je još sve bilo crno-bijelo bez smisla postojanja.

Kiša pada po ulicama
moga grada,
da barem stoljećima pada
samo neka ispere lice mog grada
od nakupljenog jada.

Padaj kišo,
ulicama, potoci tvojih suza neka teku,
nedaj jadu i bijedi da uteku.

PADAJ! PADAJ! PADAJ!
dušu moga grada spasi,
ne dozvoli da svjetlo nade se ugasi.

M.B.
(posvećeno mom divnom gradu - Križevcima)


Siđi sada ovdje
gdje sam ja,
ne gledaj me u oči
da ne utjeram ti strah,
samo primi me za ruku
i izvedi me iz zla.

Ne okreći glavu prema
onoj tami,
upri oči prema nebu plavom
tamo negdje gdje još sunce sja.

U očima tvojim spas svoj vidim,
kad se jutrom probudim
toplinu tvoju želim da osjetim.

M.B.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv