Procvjetala je. Procvjetala je...!
Bellissima moja!
Moja draga rosa, ona koja budi ljepotu u meni, koja me podsjeća na dualnost svega u meni i oko mene...
...i nakon svega, na ljepotu te dualnosti.
Ovo je moje malo mjesto
na kojem puštam svoje misli i osjećaje da teku,
lete, pužu, grebu, plešu.
Pola vir, pola mir
Ugledala je biljku te pružila ruku milujući joj srce...
Gledala je prema šumovitom dijelu i maštala o prostranstvu nepoznatog.
Zakoračila je, i odjednom joj svijet izmami osmjeh na usta.
Sviđa joj se što vidi. Sviđa joj se što osjeća...
Sviđa joj se nepoznato.