Gospodin Omrazeni misli o cvijecu na jastuku
U mom mjestu zivi jedan covjek s kojim vecina ljudi ne razgovara. On zna biti prilicno drzak, koristoljubiv. Ima visak kilograma, nemarno je odjeven, i to na nacin da su mu prepone gotovo otkrivene.
Ali...ja nisam imala lose iskustvo s njim, i izazov mi je da razmijenimo poneku rijec kad se sretnemo. Nebitno mi je to sto su njegovi odnosi sa 97% ljudi u selu zamrznuti.
Taj covjek, ni po cemu ne odaje dojam covjeka istancanih osjecaja, vec suprotno; ali jednom prilikom je izrekao nesto sto me se jako dojmilo. Na svoj uobicajeni lagano provokatorski nacin i uz svjesni trud da sa mnom razgovara kulturno, pozvao me da "berem cvece u njegovom dvoristu". Odgovorila sam mu u jednakom tonu da je cvijece ljepse ne kidati, a on mi je na to uzvratio da nekad treba "ubrati cvijet, mirisati ga, staviti na jastuk, pod jastuk".
Nisam od njega ocekivala takve rijeci. U biti...ne znam da li bih takvu misao mogla ocekivati od bilo kojeg stanovnika mog sela.
Ali on, gospodin Omrazeni, Brkati, Golog Trbuha, on je to pomislio. Bez obzira je li ta misao iznimka za njegov um.
Ahhh. Ima u njemu nesto sirovo sto gotovo da privlaci.
