O Roselininoj fizickoj boli, kompliciranosti, i unutarnjem umiranju,
Dva duga dana u kojima mi je glavobolja pokidala celo i obrve. U kojima mi je napetost i osjetljivost pokidala osjecaje. Umorila si se jako...Roselina. Djevojko. Previse. Noci mi nisu donosile smirenje i opustanje misica, ni fizickih ni dusevnih, nego su ih dodatno stezale i grcile. Uvijek mi dodje da placem...kad god se dogodi da dugo trpim bol. Od djetinjstva je tako...jer od tada trpim povremene ali neizbjezne glavobolje.
Sada mi je bolje...napokon. 1.je juli. Jos nisam bila kod Mir ove godine...i to me rastuzuje i frustrira. Strah me da ce doci nove kise i nova hladnoca...da ce proci toplo doba a da ja necu uspjeti otici k njoj.
Jer da...meni je komplicirano putovati. Cak i na kraca odredista, jer ulazak u auto i izlazak iz auta su teski. Naporni su onima koji me nose..a kisa i vjetar ih cine deseterostruko napornijima.
U vezi kretanja mog tijela je sve komplicirano. I to je tako... Sve prirodno, nuzno, meni je tesko...i to je tako. Ne moze biti drukcije. Ja sam krhka, brzo mi se umore ledja i kukovi, ne mogu dugo sjediti a nije mi drago ni dugo lezati. Oni koji se o meni brinu su zaposleni, a fizicki sve umorniji i slabiji.
No...mene dugotrajna bol umara, i potrebna mi je pomoc. Potreban mi je razgovor sa Mir; nismo se vidjele mislim od proslog novembra...ni ne sjecam se kad sam zadnji put bila tamo. A zelim otici. Trebam joj reci sve sto sam prozivjela u sebi od tada...jednostavno razgovarati... Reci joj kako sam bila dosla do te tocke dna da sam se "pretplatila" na sve facebook stranice koje sam naisla a koje prikazuju lijepe stvari. Lijepu prirodu, biljni i zivotinjski svijet, jer bilo mi je tada otkrice da ista lijepo moze dodirnuti moju nutrinu. Fotografije cvijeca, bilja, divljih i pitomih zivotinja su me dodirnule. Pokazale su mi da se ipak nisam odvojila od zivota.
...a iz nekog razloga mi je bilo stalo da se ne odvajam od zivota. Da ne zivim mrtva iznutra.
Moram joj to reci...moram...i moram je po tko zna koji put pitati misljenje o mojim jos uvijek istim dvojbama.
