Posle više od dva mjeseca, konačno je došla subota bez obaveza. Dva mjeseca sam subotama a i nedeljam uglavnom učio i spremao ispite. Malo uspješno, malo i ne, ali sam nikad bliži kraju faxa. Službeno još samo tri ispita do diplome.
Čak me i cura «oslobodila» zadovoljstva da subota veče bude naša. Drugarice su uskočile na moje mjesto. Sad je nedelja veče naša. Kao na pokretnoj traci, dobijam premještaje za dane kao u bivšoj armiji oficiri, prekomande. Tako da mi je ostalo da budem kreativan, ako se naravno kreativnišću može nazvati biranje između TV, knjige, interneta, možda čitanja blogova....
Kad sam prvi put čuo za blog mislio sam da je to za ove besposlene, ali onda kad sam uhvatio sebe da iz cuga čitam po sat, dva shvatio sam da ima nešto. Možda ne toliko znatiželja da znaš šta se radi drugdje, gdje se izlazi, šta se kupuje, gdje izlaze najbolje cure itd. i tome slično, već shvatiš da neki ljudi misle slično tebi, da ih muče iste stvari i da pišu o mnogima stvarima onako kako to osjećaju i kako o njima misle i da su dovoljno free da ih pišu i objave možda u najčitanijim besplatnim novinama...
I onda sam došao na ideju, pošto mi se po glavi vrzma milion ideja, misli, problema, možda je lakše da ih napišeš, postaviš na blog i ostaviš...
Ako ih i niko ne bude čitao, barem ću ih ja sam moći jednog dana čitati, pa makar se tada i smijao, plakao ili razmišljao na sasvim stoti način.
Svaki dan, mjesec, godina ima svoje misli, svoja razmišljanja, svoja zadovoljstva, probleme, gluposti i pametna rešenja....
A sad idem da spremam ručak. Uživam da kuvam, možda čak koliko i da jedem.
Da nisam bio super đak kroz osnovnu školu mislim da bih sigurno postao kuvar. Ovako mi ostaje da uživam u berzama, obveznicama, kreditima odnosno pravljenju para.
A tek kad se sjetim, kako sam roditeljima kad sam imao četiri, pet godina na pitanje šta ću biti kad porastem, kao iz topa odgovarao vatrogasac... To mi je tad bilo baš cool zanimanje! Što ću, volio sam da se igram sa vodom, da se polivam, zalivam, kupam... To mi je valjda na tatu!
I tako sam preko vatrogasca, kuvara, građevinskog inžinjera, dogurao do nekoga kome ja glavno zanimanje pravljenje para. I ako sam tek na početku karijere, već sam imao priliku doživjeti kako je super osjećaj kad zaradiš pare na berzi. Srećom je ta dva puta do sada bilo uspješno. I velika mi je želja da nastavim, i ako znam da ponekad možeš od malo napraviti mnogo, ponekad ako ne i češće od mnogo ništa.
Nema veze, vrijedi rizikovati, osjećaj je vrh!