On, Ludilo i Ja
Bolje ruglo, nego prokletstvo
Jedna je od životnih filozofija kojoj me on učio, a svodi se na to da je bolje u životu biti u poziciji izruganog nego prokletog.
Kad ti se rugaju zbog nečega, vrijeđaju ti ego, nije nikako ugodno, ali to govori možda više o njima, nego o tebi. Rugaju se da bi pokazali da su oni bolji. Rugaju se da bi te ponizili. Prikazali nebitnim. Ruganje isto tako ima poznati bumerang-efekt, tko se drugome ruga, vrlo brzo postane predmetom izrugivanja pa je zato bolje izbjeći u potpunosti takve niske pobude jer kad se bumerang vrati, ošine te jače i žešće nego što si ga ti bacio. I tome me je učio, a sam se toga nije držao.
Rugao se glupim pandurima. Uvijek i bez iznimke. Hvalio se svim svojim pothvatima u kojima je nadmudrio glupe pandure i na taj način im se narugao. S ogromnim ponosom je te priče pričao.
A sad je glupu pandurku kući doveo. Da mu vida rane koje mu je napravila lažljiva žena kurvetina.
Njegova jubav. Njegova bol.
I postao je ruglo. Ali bolje ruglo, nego prokletstvo! Samo što na žalost jedno ne isključuje drugo, iako tako poslovica sugerira.
Proklet je on od rođenja. Prokleta je kuća u kojoj živi, proklet mu je ćaća koji ga je stvorio, prokleta mu je sudbina. Zna on to vrlo dobro. U momentima kad Ludilo ne nastupa. Svjestan je on toga toliko da je sam pomišljao kako je bolje i za mene i za dicu da živimo bez njega. Jer se boji prokletstva. Bori se on protiv njega, ali zna da je ono jače. Ako već njega mora progutati, nek se bar mi spasimo.
I spasio nas je. Potjerao iz proklete kuće. Ostao je sam na fronti pa si je našao pojačanje. Snage MUP-a u borbi protiv duhova. Bit će to jedna zanimljiva priča koju ćemo tek ispričati.
