On, Ludilo i Ja
Zašto je Potjeh morao umrijeti?
Bajka o Potjehu koji je tražio istinu, me uvijek izluđivala. Dok sam je čitala kao dijete, rastuživala me, onda me kao studenticu književnosti ljutila jer bajke trebaju po definiciji imati klasični happy end, a protagonist ove bajke, koji je čisti pozitivac se utapa u zdencu! Hej, utapa!!! Zar ne bi, po narativnoj logici bajke, trebao završiti u kakvom dvorcu s prekrasnom princezom ili bar ostati živ? Iz nekog razloga nije.
Dugo mi je trebalo da se tom razlogu domislim, jednako kao što je samom Potjehu trebalo da nađe istinu. Našla sam svoje odgovore na teži način. Istinu nisam ja tražila, nego se istina od mene tražila. I ja sam je dala. Ne samo dala, već i na razne načine (one CSI-ovske) dokazala. Ali to nije bilo dovoljno. Mozak je varljiv, pogotovo kad se previše na njega oslanjaš jer ništa drugo u životu nemaš. Ta vječna borba između racionalnog i emocionalnog je, na kraju, i prava tema ove bajke. Potjeh je znao u krajičku svog mozga da je zaboravio nešto jako bitno, nešto od životne važnosti što mu je Svarožić priopćio. I umjesto da jednostavno posluša svoje srce koje ga je upravo tim putem vodilo, odlučio je poslušati razum i krenuo u svoju iscrpljujuću potragu. Nije on tokom te potrage izgubio sebe, dapače, radio je idalje dobro jer mu je takva narav, ali patio je onaj kojeg je najviše volio - njegov djed. Uvijek netko pati, to je valjda tako, ali zašto to moraju biti oni dobri?
Nagrada koju su obojica nakraju dobila za svo svoje dobro bio je vječni mir u dvoru Svarožićevom, odnosno smrt i odlazak u raj. S vjerske perspektive, koju je autorica nesumnjivo utkala u ovu bajku, nema veće nagrade, ali s ljudske, ne može izostati vječno i neodgovoreno pitanje - zašto?
Mogućih odgovora je puno, a za koji ćemo se odlučiti, uvelike određuje kako će nam život izgledati. Zato birajte oprezno!
P.s. - I da odgovorim na pitanje iz naslova, Potjeh je morao umrijeti baš zato što je istinski dobar. Njegova smrt je promijenila njegovu iskvarenu braću koja su činila zlo i djedu i sebi, a nakon toga su se obratili. Nastavili su živjeti ispravno i zaslužili i sami život vječni. Bez njegove žrtve, to ne bi bilo moguće. I to je to. Kad si dobar, jedeš govna.
