|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pojedinosti iz mojega zivota...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
*Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo. La Rochefoucauld
*Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav. Sasha Guitry
*Muškarci žele biti prva ljubav jedne žene. Žene su pametnije: one žele biti posljednji roman jednog muškarca. P. Buck
*Ljubav je kao plamen koji ubrzo ugasne kad se prestane povećavati. Boccaccio
*Samo veliki ljudi mogu uistinu voljeti. Leonardo da Vinci
*Srce ima razloge, koje razum ne razumije. Nepoznati autor
*Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao. Njemačka poslovica
*Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan. P. Neruda
*Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi. Michelangelo Buonarotti
*Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca. Antun Barac
*Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo. Engleska poslovica
*Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja. Ami Carmichael
*ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću...
*najgori način na koji vam netko može nedostajati je da ta osoba sjedi karaj vas;a vi da znate da ju nikada nećete imati...
*ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve nisu...
*ljubav je kao zrak šta dišemo-ne može se uvijek vidjeti ali se može osjetiti i uvijek je potrebna...
*bol koju prouzrokuje ljubav može izliječiti samo ljubav...
*čarolija prave ljubavi je u tome što ne znamo da će joj doći kraj...
*ljubav je tako kratka,a zaborav tako beskrajan...
*najteže je poslije ljubavi-ostati sam...
*Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo. La Rochefoucauld
*Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav. Sasha Guitry
*Muškarci žele biti prva ljubav jedne žene. Žene su pametnije: one žele biti posljednji roman jednog muškarca. P. Buck
*Ljubav je kao plamen koji ubrzo ugasne kad se prestane povećavati. Boccaccio
*Samo veliki ljudi mogu uistinu voljeti. Leonardo da Vinci
*Srce ima razloge, koje razum ne razumije. Nepoznati autor
*Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao. Njemačka poslovica
*Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan. P. Neruda
*Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi. Michelangelo Buonarotti
*Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca. Antun Barac
*Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo. Engleska poslovica
*Moguće je davati bez ljubavi, ali nije moguće voljeti bez davanja. Ami Carmichael
*ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću...
*najgori način na koji vam netko može nedostajati je da ta osoba sjedi karaj vas;a vi da znate da ju nikada nećete imati...
*ljubav je stanje u kojem čovjek vidi stvari onakvima kakve nisu...
*ljubav je kao zrak šta dišemo-ne može se uvijek vidjeti ali se može osjetiti i uvijek je potrebna...
*bol koju prouzrokuje ljubav može izliječiti samo ljubav...
*čarolija prave ljubavi je u tome što ne znamo da će joj doći kraj...
*ljubav je tako kratka,a zaborav tako beskrajan...
*najteže je poslije ljubavi-ostati sam...
Teže je prikrivati osjećaje koje imamo, nego glumiti osjećaje koje nemamo.
Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav.
Srce ima razloge, koje razum ne razumije.
Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo.
Ljubav je sposobnost jednog čovjeka da daje ne osvrćući se koliko dobiva nazad.
Sjedila je sama na klupici jedne škole. Oči su joj bile vlažne, a na čelu se očitavale bore tuge, tužne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njegovim očima. Nasmijano biće bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s željom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je već kraj ljeta kad su počeli izlaziti. Išli su u istu školu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je počela nova školska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su čekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je treću stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te večeri trebao je doći. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeći kući, čula je njegov glas, objašnjenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da laže... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su počeli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti nešto reći" Znam, ne trebaš mi ništa reći!!! Ostat ćemo prijatelji! Iako je boljela ta riječ. Dugo bi u noći plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al čim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vračao u stvarnost!!! Opet je počela škola. Više nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povučena, zatvorena.... Nije bilo onih smeđih očiju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojčica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom društvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je rođendan. Dobacivao je Ani: "Ana, što je s onom smeđom djevojčicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smeđe oči???" Ona mu je prišla, nježno ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smeđu djevojčicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi čestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak života. Pred njom je bila nepomična dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevši je kako pada niz stepenice, a ona nije čula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - čulo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oči i ugledala njega... Nije mogla zadržati suze... Tiho mu je šapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, kiša je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladića i djevojaka, išlo je za kovčegom
......SMEĐE DJEVOJČICE .............
