subota, 19.11.2005.
SUBOTA
Moj omiljeni dan u tjednu. Nema učenja, nema brige.... Mogu spavati dugo. Zapravo, to se odnosi na ležanje u krevetu s jednom jedinom misli :" ne moram ustati, ne moram ustati...." i onda zaspim na 10-ak minuta, probudim se, pomislim isto.... i to traje do 11- 12 sati.
Danas sam se ipak probudila malo ranije jer je mom bratu bilo dosadno i odlučio je da me probudi pod svaku cijenu.
Jučer sam gledala one reportaže i filmove o Vukovaru. Imala sam tek 4 godine kad se to događalo i na sjeverozapadu Hrvatske je bilo sigurnije, ali imam osjećaj kao da sam bila tamo. Sjećam se puno stvari koje su odrasli pričali o ratu. Znam da smo u jednom trenu morali zamračiti prozore i mama me držala u naručju dok sam ja plakala.
Jebni rat... ljudi još nisu shvatili da nema pobjednika. A i dan danas se osjećaju posljedice. I onda vele da treba učiti na svojim pogreškama. Nakon više tisućljeća ratovanja, ljudi još nisu shvatili: WAR= BAD, PEACE= GOOD. Nema ni smisla objašnjavati jer će se uvijek naći dva idiota spremna poklati jedni druge i žrtvovati svoj narod za "opće dobro" ( čitaj: za vlastite interese). Znate onaj citat: "Dvije stvari su beskonačne, svemir i ljudska glupost, ali što se svemira tiče nisam posve siguran. "
Neću se sad igrati filozofa, sociologa ili koga god da se bavi time, ali life sucks (u većini slučajeva).
Ajooj... subota je ,a ja pričam o tužnim pričama. Bolje da prestanem.
Želim lijep vikend svimaaaa....