Jednog dana ću otići daleko odavde, gdje ne možeš mračan ulicom proći jer veseli ljudi te gledaju u oči!=)

Postoji li nešto savršeno?
Šta je za vas savršenstvo?
Svatko ima nešto šta smatra savršenim, ali to je samo subjektivan osjećaj, a za objektivan me ni ne zanima.
Za mene je savršenstvo priroda. Lijepa priroda.
« U trenucima kada je priroda lijepa doživljavam strasnu jasnoću. Zaboravljam na sebe, slike se nižu kao u snu»
Van Googh
Savršenstvo je kada u zoru gledam maglu nad rijekom koja mirno teče prema nekom odredištu.
Savršenstvo je kada na modro plavom nebu nazirem blještavo bijele oblake, u koima vidim oblike, kakve samo ja vidim.
Savršenstvo je kada gledam izlazak sunca, narančasto žute boje, i kada se sve oko mene promijeni u roku od nekoliko minuta, samo zbog te divovske stvari..
Kada je već odavno dan, a sunce sija na nebu bez imalo obzira, i postaje sve toplije, toplije, i toplije.....
I baš tada kada to sunce sija i sve je toplije, tada je legnem da suhu, svjetlo zelenu travu, na kojoj su se prije par sati zadržale kapljice rose.
I tada smo važni sam priroda i ja...
Cvrkut ptiva, smijeh djece koja bezbrižno šeću parkom, šum slapa koji se nazire u daljini te zvona daleke crkve koja govore da je 12 sati.
Kada se penjem na Stari grad Dubovac, jer tamo još uvijek ima mira, i kada gledam taj predivni dvorac, tada se kotrljam po brežuljku!=)
Savršeno je kada je noć prekrasna, a na nebu zvijezde sijaju, toliko ih je puno, ali ih ja svejedno pokušavam prebrijat. Samo noć i ja.
Vječni prijatelji, družimo se, dok nas jedino mjesec i zvijezde osvjetljuju...
Kada se nazire promjena godišnjeg doba, pa osjetim onaj miris u zraku od kojeg mi proleti tisuću slika u glavi...
Počinje opadati lišće s drveća, i kesteni koji me pokušavaju pogoditi, ali ja im vješto izmičem! Kada predvečer svratim do Korza na pečene kestene kod onog simpatičnog čovjeka koji je uvijek crn od njih...
Kada padnu prve pahulje snijega, kada zahladi i oblače se kaputi. Kada se bacim na livadu preko puta kuće i snijeg mi je do koljena, i radim bijele anđele... Sva se smočim i hladno mi je ali sam Sretna. Najsretnija na svijetu!
Navečer idem na klizalište koje se tek otvorilo, a led pod nogama je neravan i hrapav, ali je savršen!
Te kada počinje nazirat proljeće jer visi baba ispod prozora, tada je moj rođendan, na koji gotovo svake godise pada kiša, ali nema veze, jer je to moj rođendan!
I na kraju... Dolazi ljeto... Koje svi željno iščekuju i obožavaju.
Završava škola, ponovo je toplo, i odlazim na more..
Ležim na pješćanoj plaži i gledam valove koji mjenjaju obali smisao.
Noću je topao zrak, a onda zapuše hladna bura...
More...

Plovim, jedrim preko mora
Gledam more, pusim cigaretu
Plovim, jedrim preko mora
Sunce grije, more igra bal.

Osjećam se izvanredno, ja sam najbogatiji na svijetu
Osjećam se izvanredno, jedrim i uživam.

Plovim sve dalje i dalje i dalje
I dalje i dalje u nepoznat kraj (i opet)
Plovim sve dalje i dalje i dalje
I vjetar me nosi u nepoznat kraj.

(ref.)
Valovi igraju, valovi igraju
Koža mi upija bakreni, sunčani sok
Valovi igraju, valovi igraju
A more, more mi tuče o bok
A more, more me dize i nosi
Osjećam, vjetar mi struji u kosi
Osjećam vjetar i uzivam.

Plovim, jedrim preko mora
Gledam more gdje se meni penje
Plovim, jedrim preko mora
Slušam more, dobro jutro veli.

Osjecam se izvanredno, ja sam najbogatiji na svijetu
Osjecam se izvanredno, jedrim i uzivam.

-Daleka obala