Meh.
blonde on blonde. ??
Je t'aime.
Daleki horizont, vrućina koja se uvlači u kosti i zanimljive ptice na jugu. Kraj njih hladne šume na sjeveru i crni borovi prekriveni debelim nanosima snijega. Krzno što strši ispod najdeblje grane kao da se prilagodilo bjesomučnoj tišini. Samo užegle ravnice prošarane bijelim kostima čekaju novo svitanje. Jedno za drugim odlaze polako, sjene se gomilaju na blijedom pijesku. Njihove oči govore više, više od ostalih nijemih spodoba. Led koji gori u prostranstvima dalekih planina što se mole za naše duše u tišini.
"Make love not war!"
Let's sail the seven seas and See what we sea..
If you see the sunshine when you wake up it means you're gonna have beautiful day. If you see clouds and rainy sky you'll still gonna have a beautiful day.
Hey there Little Red Riding Hood,
You sure are looking good.
You're everything a big bad wolf could want.
What big eyes you have,
The kind of eyes that drive wolves mad.
"Understand this, I mean to arrive at the truth. The truth, however ugly in itself, is always curious and beautiful to seekers after it."
"Ljudi govore o ubijanju vremena, dok zapravo vrijeme tiho ubija njih." Dion Boucicault
I was riding on the Mayflower
When I thought I spied some land
I yelled for Captain Arab
I have yuh understand
Who came running to the deck
Said, “Boys, forget the whale
Look on over yonder
Cut the engines
Change the sail
Haul on the bowline”
We sang that melody
Like all tough sailors do
When they are far away at sea
if anyone cares?
+ The Lass that loves a sailor je pjesma Charlesa Dibdina
"People knew that they were courting and, when he sang about the lass that loves a sailor, she always felt pleasantly confused. He used to call her Poppens out of fun."
+ Terrence Simon Hardy je stvarna osoba, koju sam poznavala i uistinu je neko vrijeme radio u Grenadieru. Grenadier je stvarni londonski pub. Terry sada radi u Black Pepperu pod poznatim chefom Albertom Chiappom.
credits
murderscene
xxxx
|
|
He was a well known chef.
srijeda, 11.05.2011.
Postojao je starinski restorančić na kraju ulice u kojemu sam običavala provoditi dio dana čekajući da završi s poslom. Nije to bio bilo kakav posao, bila je to umjetnost. Toliko boja, mirisa, okusa, različitih veličina i različitih tekstura. Njegov je posao bio napraviti umjetničko djelo od jednostavnih pojedinosti koje su se skladno nadopunjavale i pričale neobične priče. Nije uzalud dobio silne Michellinove zvijezde. Gurnula sam lagana drvena vrata i već nakon prvog koraka u mene je udario val topline koja je dopirala iz prostrane kuhinje. Uljudno sam pozdravila prisutne kuhare, svi od reda pomno su me odmjerili pokušavajući shvatiti tko sam. Osjećala sam njihovu zavist od prvog trena kada sam kročila u kuhinju. Jedini chef u cijeloj prostoriji bio je Terrence Simon Hardy. Gospodin Hardy od milja zvan Terry radio je u Grenadieru godinama. Ne kažem da je bio star, naprotiv bio je to sposoban mladić u kasnim dvadesetima. Bio je prava senzacija, puno ljudi je dolazilo samo da bi probalo njegov slavni Foie Grass. Terry je zapravo bio tipičan britanski chef ali ga je strašno zanimala francuska i talijanska kuhinja. Uvijek je bio potpuno spreman suočiti se s nekim novim receptom ili isprobati nešto što još nikada nije probao. Imao je zanimljiv britanski naglasak kojeg sam obožavala. Čim sam ga vidjela, onako zadubljenog u sjeckanje mahuna i mladog luka, znala sam da ne namjerava brzo završiti s poslom. Sjela sam na barski stolac koji je stajao nasuprot velike radne površine na sredini kuhinje. Čim me spazio Terry me veselo pozdravio i zagrlio. Njegovo prvo pitanje bilo je jesam li gladna. Potvrdno sam mu odgovorila znajući da to neće promijeniti situaciju u kojoj sam se nalazila. „Oh, hajde Terry, obećao si mi da večeras kuhaš samo za mene, hoćeš li ubrzo?“ upitala sam ga. Nakon par minuta promatranja prešao je na škampe. Tako maleni, ružičasti i nadasve zanimljivi, nikada nisam promatrala škampe iz te perspektive, nekako mi ih je bilo žao. Nakon zadnje narudžbe Terry brzo opere ruke, skine pregaču i sve to uredno posloži u svoj ormarić u sobi za osoblje. „Sada sam samo tvoj, imaš li nekih posebnih želja?“ pitao me. „Hmm… Hoćemo li danas skoknuti do Italije?“ odgovorila sam smiješeći se. „Imaš novi izazov za mene, takvu te volim.“
*For details see "If anyone cares?" section :)
| 00:25 |
Komentari (18) |
On/Off |
Print |
# |
|
