|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
I want to be remebered as the girl who always smile even when her heart is broken...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Vrijedni svakog trenutka.. svakog posjeta.. Nezamjenjivi..
NAJDRAŽA MOJA PRIJATELJICA
mIa LaRiTa
PrOrOk
DrEaM mAkEr
PeTrA
SuN ligHt
RiBiCa
njEgOvA mAlEnA
JuSt SmIlE
PlAvOoKa
4_the_fun_of_it
MaLa BrInEtA
Ah LjUbAv...
I nEeD lOvE
enn@
IvAnA
Slijedi i moja štafeta:
1. previše sam osjećajna osoba i kada se zaljubim predajem se i uvijek budem povrijedjena.
2. obožavam sama sjediti uz more i osluškivati njegov zvuk, njegove valove što ljube obalu.
3. kada sam u depri volim biti sama i slušati tužne pjesme.
4. bojim se vezivanja s ljudima, jer se bojim da ću ih izgubiti
5. obožavam pisati pjesme jer u njima ostavljam svoje boli, tuge, patnje, svoje snove i svoju sreću...
Štafetu predajem:
1.Drenova boys
2.fatalni gad
3.connection
4.lan8
5.pain in the heart
.. pogled moj te tražio cijelu večer...
.. i napokon te pronašao..
... unio si sreću u moje malo srce...
... unio si ono čega je bilo željno...
.. željela sam ti prići...
.. ali bojala sam se...
... bojala da me ne otjeraš...
... kao što su drugi činili prije tebe...
... i svaki put kad ti pošaljem hrpu slova...
... i kada odgovoriš...
... inače bezazlena slova...
... meni čine radost...
... večeras sam skupila hrabrosti...
... pružila sam ti svoju ruku i izrekla svoje ime...
... tebi ništa nije značilo...
... ali tada sam ti predala svoje srce...
... predala sam ti svoju dušu..
.. želiš li ju primiti...
Ova pjesma posvećena je samo njemu:
... Jedino si ti poznavao govovr mojih očiju...
... i kada sam sjedial kraj tebe...
... i gledala u beskraj plavetnila...
... pitao si me da li sam tužna...
.... rekla sam da nisam...
... riječi su lagale...
.... oči istinu govorile...
... i znao si da je zbog tebe...
.... nisi mogao gledati kako patim...
... kako se upropaštavam...
.... kako trunem...
... kako iz mene umire sve ono što sam nekada imala...
... nestajalo je sve čemu sam se nekada radovala...
... pitao si me da li te ponekad mrzim...
... da li to poželim...
... ali znao si da ne mogu...
... da nikada neću moći da te zamrzim...
.... možda si se čak trudio da me zavoliš...
... ali tvoje me srce odbijalo...
... za tebe je postojalka samo ona...
... kao što is ti postojao samo za mene..
... u tebi javljala se krivnja...
... krivio si se jer nisam zaslužila...
... krivio si se što si me ljubio...
... a nisi volio...
... a ja sam smireno sjedila...
... i negdje daleko vapila za spasom...
... negdje tih šaputala upomoć...
... i opet me odbijaš od sebe...
... jer misliš da će tako biti lakše...
... da ću te manej voljeti...
... da će manje boljeti...
... da će biti manje patnje u ovim plavim očima...
... očima kojima si se toliko divio...
... očiam koje su toliko plakale za tobom...
... očima koje su te zavoljele...
... i nikada preboljele...
evo sam napisala još ljetos...
