The World is a book, and those who do not travel read only a page.

Još ne znam kad se ide u Zagreb po diplomu ali čak da je i fizički ne dobijem (što se naravno neće dogoditi, ali tek toliko za usporedbu da se više naglasi dramatičnost hehe) dovoljno mi je da službeno znam koliko je moje Wissen (za vas ne-Nijemce to znači znanje) njemačkog jezika. Znači ta diploma je sad dokaz mog znanja, a ja sam i dalje samokritična i smatram da ne znam toliko!

Vrijeme je grozno, ali dan je prekrasan!!!!

PROŠLA SAM ISPIT ZA NJEMAČKU GOVORNU DIPLOMU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Sasvim Random Za Početak

§ Ovo je moj drugi blog. Okrećem novu stranicu i krećem ispočetka. A fresh new start.. nekad najbolje i jedino rješenje. Za onaj već zna previše ljudi mada sumnjam da ga više iko čita. Izgubio je značenje kad ne mogu napisati ono što želim, ne mogu se izraziti onako kako ja hoću jer se bojim da neko od familije ne pročita, pa se pokrene lavina iza mojih leđa i odjednom napadanja zašto sam napisala to što sam napisala... Ne. Dosta je.

§ Inače mi nije problem reći ljudima što mislim o njima, njihovim postupcima, životu općenito.. što god je tad na rasporedu ali svejedno otvaram blog koji mi postaje dnevnik jer je jednostavno glupo nekome reći neke sitnice koje ti smetaju, tako banalne gluposti koje sa strane vjerojatno djeluju smješno, ali tebi to nisu.. One se skupljaju godinama i onda se dogodi BANG! i eksplodiraš jače nego što si htio. Otvaram blog jer čak da ga nitko i ne čita, moći ću izraziti svoje mišljenje, napisati što mi se događa u životu i što ja o svemu tome mislim bez straha da me netko poprijeko gleda zbog toga jer to više ne mogu podnijeti.

§ Mrzim dvolične ljude. Trenutno su rijetki ljudi kojima stvarno vjerujem. Imam osjećaj da svaka osoba na ovom svijetu ima neki skriveni motiv za određenu radnju. Bojim se jer ne mogu svakome reći sve što mi se događa, sve o čemu razmišljam jer netko može moje povjerenje iskoristiti i proslijediti dalje. Događa se svima barem jednom u životu, zar ne? Ali ja imam osjećaj kao da se događa bez prestanka. Možda samo umišljam. Ne znam. Da mi netko i kaže da umišljam, bi li vjerovala? Sumnjam.
Jučer se dogodilo nešto u školi što me jako razočaralo, ali.. to je za sljedeći post...

§ Ne znam gdje je nestala ona osoba od prije nekoliko godina. Mislim da sam se prije puno više smijala, uživala... Sad kao da je to postao luksuz. Ne postoje ni mnogi koji me mogu nasmijati, ali ono od srca! Do suza... Onda pomislim da patim od depresije jer mi to jednostavno više nije normalno, ali vjerojatno se varam. Iako možda neki blaži oblik te bolesti imam... Ne znam. Još uvijek me može oraspoložiti prava glazba, pravo društvo i lijepo vrijeme...tako da...

§ E da..glazba... Nešto što bitno utječe na moje raspoloženje, osjećaje... sve.. Ako je u kafiću loša glazba, cijeli dan sam loše raspoložena, malo pričam... Kad uđem u trgovinu (bilo koje vrste ali pogotovo ako se radi o odjeći i obući) i svira ono što ja volim, sigurna sam da ću naći ono što sam si naumila. Poklopilo se tako nekoliko puta pa sam si utuvila u glavu da jedno ima veze s drugim. Ali valjda kad čuješ svoju pjesmu, rasplešeš se i poskakuješ po trgovini i ono što inače ne bi zamjetila, shvatiš da ti stoji kao da je pravljeno po tvojim mjerama.
A što slušam? Dug je to popis... Sve ovisi o raspoloženju. Prije 5min se zadnji album Santane prestao okretati u mojoj brand new liniji, a sada je na redu Mutya Buena. Na policama u mojoj sobi se može naći doslovno sve, ali najmanje domaća glazba. Jedino za što smatram da valja od naše glazbe su stare stvari. Sa 6 godina sam već obožavala Parni Valjak! A danas, niti ne znam tko valja kad je sve manje više na playback.
Glavna osoba koju slušam je Robbie W, a glavni bend je postao Kooks. Oboje imaju pjesme za svako raspoloženje u kojem se nalazim, glasovi su savršeni, tekstovi također. Tako ja mislim i nije me briga ako ih vi ne volite.


Dovoljno za danas. Možda malo oštro za prvi post, ali ipak je to moja terapija. Nadam se da će se naći i bloggeri vrijedni čitanja s kojima ću moći razmijeniti stavove pa da si i međusobno pomognemo...

Do čitanja....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.