subota je... skoro 22 sata
maloprije sam ušla u svoj mali dom i mislim da mi je najbolje da ostanem zatvorena u njemu idućih par dana..barem dok me ne prođe pms..
danas sa radila.. kaj mi nije teško palo, poslije sam naravno popila tzv. radnu kavu s bivšim..u navali emocija koje inače izaziva pms, kava s bivšim prošla je tako da sam lijevala suze na povratku..iako skoro pa ćorava nisam napravila nikakav sudar..hvala Bogu
mislim nije bila ništa specijalno, ali sama njegova pojava me totalno izbacila iz tračnica...
nisam ga preboljela, jednostavno nisam..pored najbolje volje nisam
znam da mu u životu nije tako sjajno kako priča i kako se drži (i dabog da mu lončanica s cvijećem opizdila o glavu negdje u gradu)ali...para me...
ne znam da li je to zbog pms-a ili koji kurac, ali skroz me primilo...
toliko da sam danas popodne robot..dragi je skužio da nekaj ne štima, ali je zabrijao da pizdim na njega ili (hvala Bogu na dobrim isprikama) sam umorna..kao robot sam šetala KIKOM (bajdvej meni je tam sve niš posebno-ne znam da li zbog mog današnjeg stanja ili je stvarno bezveze) ...promatrala sam ljude i cijelo vrijeme vrtila glavom...da li se oni vole ili pate za nekim...jesu li oni sretni...
otišli smo u Samobor poslije na cugu....
situacija ista...
smrzla sam se jer sam glumila ljeto u lanenoj gotovo prozirnoj majčici, totalno odsutna
hvala Bogu kaj smo se vraćali u mrak pa nije primjetio suzu, dvije na mom licu
Carpe diem...
kako s navršenih tridest godina života izaći iz postpubertetskog svijeta, prestati pušiti, smanjiti kile, krenuti na fittness, ostvariti napokon zadovoljavajuću vezu i na poslu sve one isfrustrirane babe poslati u materinu....
nije Cosmo, nije Sex&City...samo jedna spižđena mala
Is this love that I'm feeling,
Is this the love, that I've been searching for
Is this love or am I dreaming,
This must be love,
'Cos it's really got a hold on me,
A hold on me...
Ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije
jer fališ mi do bola
i znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
ruši vjeru u tebe
ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije
Koje su to riječi
što su meni sišle s usana
ne poznajem ni jednu
što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć,
jedna malo prije, druga kasnije
Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
ne pušta se korijenje
ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije