Kraj predstave
Spuštaju zastore
Mi se i dalje mrzimo
Nismo li trebali prestati
Kad ugase reflektore ?
Čarolija prestaje
I znaš da je najbolje
Da odložimo uloge
Da baš ne pokvarimo sve
Publika ustaje
Odlazi , šuti , ne plješće
Ništa ih neće vratiti
Nismo im dali happy end
I više ništa nije važno
Lice svijeta
Zlobno i lažno
Se raspline za čas
I ni'ko više nije bitan
Svi su pijesak
Prezren i sitan
Pijesak ispod nas
Kad svjetla upale
Tišina kad nas razvali
Ni šminka neće sakriti
Stvarno smo loše glumili
Kad svjetla upale
Zar samo da bi nam laskali
Na samom kraju predstave
Da lažiramo happy end
I više ništa nije važno
Lice svijeta
Zlobno i lažno
Se raspline za čas
I više ni'ko nije bitan
Svi su pijesak
Prezren i sitan
Pijesak isp
Njeni usklici sreće preplavili su sobu. na drugoj strani svijeta ona je plakala. obrazi su joj dodirivali pod. izgubila ga je zauvijek. iako je bio vječno tuđi, smatrala je da ga je imala. sada je i sama spoznala zabludu. volim te. volim te. volim te. u susjednom stanu tišina. bilo ju je strah da ne postane takva. nezamjetna. zatvorila je korice bilježnice i udahnula. živjet ću! odzvanjalo je. volim te. volim te. volim te...ali do kada?!
|