Postaje li životni san veliko ništavilo kad shvatimo da sve u što smo vjerovali su same nebuloze. Da je sve u što smo vjerovali lažno i k'o da nema smisla. Sve ono što je u mojoj glavi je jedna velika bajka. Sada me je napala jedna velika neprijateljica-stvarnost. I moram priznati ovo iako ja to meni najteže na svijetu:
«Ako smo ti i ja suđeni jedno drugom i ako je ona dobra prijateljica bit će sve u redu i bit će još mnogo večeri.
Ako ste ti i tvoja prijateljica jedno drugom suđeni i ako sam ja dobra prijateljica bit će sve u redu jer ja vjerujem u srodne duše. Ako ti nisi moja, onda je ona moja prava negdje i čeka na mene da ju pronađem.»
Nadam se da nije zakopana preduboko jer ja sam slaba i bojim se da ću odustati prerano. Bilo bi to šteta jer izgubivši ljubav izgubimo život. Bez ljubavi sve se pretvara u veliko ništa.
Možda je glupo, ali uvijek se pitam zašto je za simbol ljubavi uzeto srce i tada shvaćam da sam glupa. Sve je potpuno jednostavno. Ako čovjeku izvadimo srce on umire i sve prestaje. Isto tako, ako čovjeku uzmemo ljubav on umire, ali iznutra(a to je još gore). Čemu služi tijelo bez duše? Čemu lažna sreća? Čemu lažni osmijesi? Čemu vrijeme kad nikad važne stvari nećemo dočekati? Uvijek smo na krivom mjestu kad to ne treba. Sreća za špijune. Oni su jedino što nam je ostalo. Oni nas vraćaju u život i podsjećaju nas da smo nekad bili sretni. Njihova sreća nikad ne prestaje. Zašto sam ja uvijek ona koja se iz bitke vraća poražena kad predvodim četu pobjednika? Zato jer svakog puta bivam poražena od strane same sebe. Koliko god sam uporna, bojim se da ću ovog puta odustati. Ovaj put ne mislim na sebe, nego na ono što je najbolje za sve nas, a najviše za njega. Srce mi govori da odustati nije najbolje za njega jer tako bih postala jedna u nizu od onih koji su od njega odustali a da o tome s njime nisu ni pričali. Ili ja to opet na sebe mislim?!
*
Tu sam gdje jesam i strah me je, a ti ne dolaziš. Više ti nisam važna. Hoćeš li ikada biti moj, a tvoje srce kucati za me? Ja sva tebi pripadam, kao da sam od tebe satkana. Bojim se da te neću moći pustiti. Pada kiša. Oluja. Nebo suosjeća. Tišina, a ti još uvijek ne dolaziš. Strah. Ulica je mračna. Razbijena je svjetiljka na uglu. Možda zato te ne vidim. Lažem.
|