::LUCY FAIR::

ponedjeljak, 30.04.2007.

LIJEVI MARŠ

Marki su nedavno nazvali iz Sindikata prekognicista, iscjelitelja, te astralnih vodiča, šofera i špeditera. Iznenadili su je ljubaznom ponudom da izvoli platiti članarinu i pridružiti se prvomajskoj proslavi gatanja iz graha s kobasicom.
Drugarski razdragana, Marki ih obdari jednim gromkim 'marš'!
Bio je to sasvim proleterski, lijevi 'marš', jer je tog jutra zbog nagomilanih poslova veoma rano ustala i to na lijevu nogu.
Osim toga, imala je masu klijenata i nimalo vremena za telefonska čavrljanja.
Otkako se zaposlila, Marki je razvila zavidnu radnu etiku i posvemašnju predanost radu. Taj se sakrosanktni marksistički pojam, u njenom slučaju, svodi na lupetanja nečuvenih gluposti dezorijentiranim jadnicima koji posjećuju parapsihološko savjetovalište, da bi tamo bili preveslani. I što traže, to i dobiju, po sasvim povoljnim cijenama. Marki je spremno na usluzi, osam sati dnevno. Bila. Sve dok se nije javio glas savjesti i pitao: «Zarađuješ li zaista dolično svoj novac?»
Da, drugi djelatnici rade daleko poštenije. I petkom i svetkom i više od osam sati. Liječnici, taksisti, šverceri, šibicari, džepari. A tek prijateljice noći, portiri i provalnici, dok konstantno odrađuju treću smjenu? Da ne spominjemo zaposlenike u medijima, političare, državne službenike, tobožnje eksperte i kvaziintelektualna naklapala. Svi oni neumorno obmanjuju građane, izmišljajući nove i nove laži, danonoćno i bez predaha.
Usporedivši svoje s njihovim pregalaštvom, Marki se nađe posramljenom. Pa stane dolaziti na posao pola sata ranije i ukine si pauzu. Impresionirana viđenim, šefica je spremno ukazala povjerenje vrijednoj suradnici, tako što joj je nesebično utrpala svoj dio posla. Umjesto da se gnjavi sa strankama, čita štampu i surfa netom u zasebnoj kancelariji, improviziranoj od odlagališta za metle, sve do pauze, a poslije se pokupi kući. Marki ostaje, ne do kraja radnog vremena, nego sve dok ima klijenata. Čak nedjeljom i praznicima samoinicijativno dolazi, otvara ured i poziva s prozora dokone šetače da navrate.
Premda posve samostalna, nije uvodila značajnije promjene u radni proces, nego sasvim neznatne. Povisila je tarifu usluga za samo pedeset posto. A da bi izbjegla nepotrebne birokratske procedure, koje se gomilaju na uštrb efektivnog rada, tu razliku usmjerava tako da se direktno u njenu privatnu kasicu slijeva. Lijeva! Lijeva!
Realiziravši se rečenom praksom kao ljevičarka i manuelna radnica, u smislu 'lijeva ruka – desni džep', Marki se na radnom mjestu napokon oćutjela kao svoja na svome.
I zadnje što joj treba su sindikalna povjerenstva, koja guraju nos u tuđe poslove. A ne, takvo otuđenje rada Marki neće dopustiti. Suviše je odana lijevim idejama.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka