::LUCY FAIR::

nedjelja, 22.04.2007.

ZLATNO TELE

Ne, ljudi nisu površni i glupi i ne, ne padaju na prizemne trikove. Nego samo na one iza kojih stoji sjajna zamisao. Kao što je, primjerice, blog. To što je razrada ideje zapela u fazi puke djetinjarije i bezveznog gubljenja vremena, samo po sebi nije totalno jadno. Puno je gore što sam svo to vrijeme mogla raditi nešto zaista pametno – pisati reklame za anticelulitne let-lampe, predavati vjeronauk, baviti se prostitucijom. Ili bilo kojom cijenjenom aktivnošću, koja donosi novac.
Glasila je dobrohotna primjedba moje frendice Marki, i nije mi bilo druge nego složiti se s njom. Jer ona u zadnje vrijeme djeluje veoma autoritativno. Nosi poslovno odijelo, aktovku i srce puno prezira spram beskorisnih budalaština, kao što je blog.
I to sve otkako se zaposlila. Na radnom mjestu profesionalne varalice.
Snima naivce Kirlijanovom kamerom i onda im priča beskorisne budalaštine o mističnom značenju tzv. aure.
Zahvaljujući prirodnoj nadarenosti za mutna područja, uspješno je zadovoljila sve klijente, osim jednog sa specijalnim potrebama. Riječ je o izvjesnom, u narodu veoma omiljenom političaru, čiji identitet Marki ne želi otkriti. Recimo da se zove Ostap Bender.
I da je veoma pozitivan lik, riješen da nas izvede iz srednjovjekovne zaostalosti. U to ime, naumio je porušiti sve stare, trule građevine iz davno prohujalih stoljeća, a njegovi će poslovni partneri izgraditi velebna betonska zdanja, tako da se turisti imaju čemu diviti, kad zabunom navrate.
Svjestan da ga zbog naprednih ideja svi strahovito vole, dosjetio se kako da ljubav glasača dovede do savršenstva. Uz pomoć Kirlijanove kamere. Koja bi trebala jasno pokazati sjaj i veličinu njegovog vizionarskog duha. A pokazala je jednu sasvim osrednju auru, nešto jaču nego kod normalne stjenice, ali slabiju od one retardiranog štakora.
Shvativši u kako se opasnoj situaciji našla, Marki je smjesta uništila inkriminirajući foto, uguravši ga u bespuća svog donjeg veša, objasnila uvaženom klijentu da se uređaj pokvario i zakazala drugi termin, nadajući se da će dotad već nešto smisliti.
Kako su je vile u kolijevci obdarile dosjetljivošću, skovala je genijalan plan da dođe k meni i zamoli me da se podmetnem. Pod gospodina Bendera.
Jer imam dobru auru, koja bi lijepo pristajala njegovom liku. Samo, trebalo bi još tehnički razraditi uzgredne detalje – kako da mu tokom snimanja neopazice sjednem u krilo ili izvedem štogod iz Houdinijevog repertoara, s ciljem ostvarenja oku nezamjetnog fizičkog kontakta?
Zanimljivog li prijedloga! Veoma zgodno, ne računamo li neke sitne poteškoće, primjerice te da bih radije ostvarila fizički kontakt sa svim buhama psećeg azila nego sa dotičnim političarem, zatim da se iz principa ne bavim gnusnim poslovima i da stoga moram uskratiti svoju pomoć, ali mogu dati jednu prskalicu, boju za novogodišnje ukrase, staru polaroid kameru i kantu pokvarene elektronike.
U krajnjem očaju, Marki uzme sve ponuđeno i poštrca objektiv polaroida zlatnom bojom.
Kad se Bender namjestio za snimanje, zapalila je prskalicu zataknutu u stativ i zavapila: «Oh, imate prejaku auru! Sve je pregorjelo! Ali, nekim nevjerojatnim čudom, vaša fotografija ostala je netaknuta.»
Kako je prethodno izvadila opremu iz glomaznog kućišta Kirlijanove kamere i praznu kutiju ispunila hrpom pregorjelih tranzistora, a na mjesto objektiva uglavila pozlaćeni polaroid, jasno je o kakvom se čudu radilo.
Ali, ljudi vole vjerovati u čuda, a osobito kad im kažu: «Vi ste čudesni! Pogledajte – zlatna aura!»
«Stvarno je zlatna!», zijao je Bender u svoj nježni, teleći pogled, oko kojeg su se širili gusti snopovi zlatnih zraka.
«Inače, spiritualne osobe imaju bijelu ili plavu auru. Zlatna može značiti samo jedno – avataru!»
«A...vata? A šta to?»
«Utjelovljenje božanstva. Nešto kao Sai Baba, samo s boljom frizurom.»
«E, super! Baš sam si mislio dat pramenove za predizbornu kampanju.»
«Bilo bi lijepo da mogu snimiti još koju, u pozi Nea iz Matrixa ili Micka Jaggera, ali kamera je uništena, a za tako moćnu auru kao što je vaša trebala bih daleko jaču aparaturu. I prilično skupu!»
«Nema problema, platit ćemo iz proračuna!»
Koliki god iznos Marki tražila, bit će to sitan trošak za golemo zadovoljstvo koje će očima birača pružiti sjajni predizborni plakati. Nimalo ne sumnjam da će presudno utjecati na rezultate izbora. Opće je poznato da ljudi padaju na prizemne trikove, osobito kad iza njih stoji sjajna zamisao.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka