::LUCY FAIR::

petak, 04.11.2005.

SVA BOŽJA DJEČICA IMAJU KRILA

Ima li išta jadnije nego kad naši ljudi iznose besmislene prigovore i žalopojke, na koje ionako nitko neće odgovoriti? Ali, kad se potuži stranac, postoji realna šansa da se netko od nadležnih oglasi. I zbunjenom došljaku ljubazno objasni da možda i nije sve tako loše kako mu se čini i da je pametnije da začepi.
Savim ispravno!
Ako mu se ovdje ne sviđa, neka se vrati odakle je došao. Zapravo, došla. Mama sa hladnog sjevera. Doselila k nama, na toplo, pa ravno na službeni web-site i kritizira naše školstvo:
"Djecov u niza razreda osnovna trpilo teror, ko vojnik u garnizon. Ucitelj ljuto, prjeti sa jedinica. To ubi djecja psiha! Nema poticaj na kreativnost i da sa svoja glava se misli. Maleno djeco zivi u svjet bajka i fantazija, leta na krila od masta. Zasto treba uci puno podatak? U Swenska malisan veoma manje gradivo imalo i nista ne buba na pamet. Pa ipak poslje postalo doktor i Nobelovci i clan od Nobel odbor, pa cak i ministar od prosvjeta."
I što reći na takav bezobrazluk?
Možda ovo:
"Cijenjena gospođo! Kao prvo, Hrvatska nije Švedska. Neke stvari bismo, možda, mogli naučiti od vaše domovine. Ali, neke druge bi Švedska trebala učiti od nas. Na primjer, to da škola služi za učenje, a ne za igranje.
Ili, kako ste se izvoljeli izraziti, letenje na krilima fantazije i kreativnosti?! Ako baš hoćete da vaše dijete poleti, pobrinite se da završi sve razrede sa odličnim ocjenama, pa će se možda uspjeti upisati u pilotsku školu.
Inače, naš je didaktički model oblikovan još u doba monarhije, Austro-Ugarske i ocijenjen je kao jedan od najboljih na svijetu. Umjesto da mu tražite greške, radije poradite na prilagodbi novoj sredini, te učenju našeg lijepog jezika."
Tako je!
Bravo za nadležnu osobu koja je sročila odgovor!
Ti Šveđani možda misle da su super, ali s obzirom kakvo im je školstvo, neće oni dugo. Nešto je već odavno trulo. U državi Danskoj. A Švedska je blizu. Bolje bi im bilo da uče od nas. Pa onda od Albanije, Pakistana i kanibala na Novoj Gvineji.
Ali ipak, usprkos jakoj konkurenciji iz pustinje i prašume, naše austrougarsko školstvo ocijenjeno je kao jedno od najboljiih. Istinabog, ocjena datira iz vremena prije atentata na prijestolonasljednika, ali je još uvijek zlatnim slovima upisana u krasopisnu knjigu naše slavne podaničke povijesti.
A država koja je iznjedrila taj fenomenalni odgojno-obrazovni sustav, ne samo da ima više nego kvalitetne kadrove, nego je tako savršeno organizirana da nikad neće propasti! Osim u Prvom svjetskom ratu. Bah! Nevažna sitnica. Ionako će vječno živjeti u našim sjećanjima. I u sjećanjima naše djece. Usađenima željeznom rukom, od malih nogu.
S tim bih se mislima najradije uključila u diskusiju, ali kako sam disciplinirana poput Austro-Ugarkinje, ne pada mi na pamet da smetam, ja - beznačajna domaća građanka. Na čija se zanovijetanja ni jedna službena osoba neće osvrnuti.
Ali, kad dam krila svojoj djetinjastoj mašti, pa zamislim da sam netko drugi, na primjer - Ingvir Gudrun iz
Swenska, eh, onda već možemo razviti prilično kreativni dijalog.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka