::LUCY FAIR::

četvrtak, 28.07.2005.

PLEBEJCI UVJEŽBAVAJU

Za razliku od naše spisateljske aristokracije koja je bogomdana i svugdje dobrodošla, mi - plebejci s bloga ne možemo lako naći izdavača. Nego tegobno i mukotrpno, tako da prvo namaknemo financijska sredstva za štampanje. Zbirke najuspjelijih i najzanimljivijih blogerskih uradaka.
Za taj plemeniti cilj bila sam spremna na sve, čak i podati se mrskoj propagandnoj mašineriji, ali još se nije javio nitko ozbiljno zaintirigiran mojim umijećem podavanja. Pored toga, raspitivala sam se o sklonosti domaćih poduzetnika da podupru hvalevrijedni kulturni projekt štampanja literarno najdojmljivijih materijala s blog.hr-a. Nekima se čak i dopala ideja 'podupiranja kulturnog projekta' i bez obzira što ih malo zbunjuje nepoznata riječ 'blog', pristali bi uključiti se u sve što treba, pod uvjetom da ih nitko ne traži novce.
Usprkos ne baš ohrabrujućim rezultatima, odlučila sam odgoditi razmišljanja o alternativnim metodama financiranja kao što su izdavanje čekova bez pokrića ili pljačka kladionice i umjesto toga, porazgovarati s objektivnom i informiranom osobom.
"Alternativa je jedino rješenje", saslušavši me, zaključi moja objektivna i informirana frendica Marki.
"Znači, da opljačkam kladionicu?"
"Ne, nego Ministarstvo kulture!"
"Izvrsna zamisao! A kako?"
"Putem alternativnog teatra. Proglasimo se za moderne umjetnice i tražimo da nam daju pozornicu i novac za avangardnu predstavu. Ljeto je, dvorane su prazne i moglo bi upaliti."
"Bravo Marki! Predlažem da odmah prionemo uvježbavanju naše predstave. Što kažeš na dramatizaciju isječaka iz djela nekog nobelovca, npr. Guntera Grassa? I da odlomke pomno odaberamo studioznom književnoteorijskom metodom 'protresem raskupusanu knjigu i pokupim stranice koje ispadnu', ha?"
"Ma kaj god! Baš mi se uči tekst napamet! Čemu? Kad možemo dovući na pozornicu dječji bazenčić, napuniti vodom, pa se fino brčkati i jedna drugu sapunjati."
"Da izvodimo strip-tease? Uz uzajamno dodirivanje???"
"Ne, nego performance! Dvojica domaćih umjetnika nedavno su tako zaradili 30.000 kuna! Hajde, napuni kadu i skini se da uvježbamo stvar!"
Da se razumijemo, nemam ništa protiv teatra ni avangarde, a posebno ne protiv dobivanja novca, ali bojim se da izvedba neće uspjeti. I ne, ne radi se o predrasudama jer je Marki gejlezbo orijentirana, niti o malograđanskim tabuima vezanim uz obnaženo tijelo. Ne, nego samo u ovom trenutku stvaralačkog sazrijevanja ne osjećam dovoljno duboko semantičku centriranost delikatne umjetničke vizije da me lezba skine golu i drpa pred publikom. Ipak, mnijem da bi se uzvišena artistička koncepcija daleko suptilnije realizirala kad bi tu dirljivu ulogu odigrao netko drugi, a ja da režiram predstavu, sa sigurne distance.
Ima li dobrovoljaca?

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka