::LUCY FAIR::

srijeda, 06.07.2005.

NOVINE ZA TRI GROŠA

Nisam od onih koji će kategorički tvrditi da neko štivo ne valja. Mislim da se svugdje može naći ponešto zanimljivo. Nedavno sam, na primjer, iz reklamne brošurice nađene u poštanskom sandučiću, saznala da jako svjetlo, iz posebno konstruirane Extra-lux lampe, podiže raspoloženje i vitalnost te uklanja stress. Stručnjaci tvrde da djeluje na razinu nekog tamo hormona, za kojeg do prekjučer nisu znali ni da postoji.
Odmah sam se odvezla na drugi kraj grada i u novootvorenoj trgovini uzela dvije, ne baš jeftine reflektorske lampe. Specijalizirane za dobro raspoloženje, vitalnost i uklanjanje stressa. Što se odmah pokazalo točnim.
Jer, zbog toga što nisam bila izložena njihovom blagotvornom utjecaju, oćutjeh nakon kupovine zamor. Koji me nagnao da predahnem pod suncobranom obližnjeg kafića, pijuckajući gazirani napitak i odmarajući oči na idiličnom udvaranju grlica u krošnjama topola. Guuuu-guuuu...
"Trriiii!", zakriještalo je krupno stvorenje, obrušivši se među stolove kafića. Ali to nije bila vrana, ni svraka. Jer one ne prodaju novine.
"Tri groša! Skandal u Mutnoj Bistri! Otkrivena ilegalna pecara rakije iza štaglja babe Mare! Kupite novine Tri groša!"
Nevjerojatno, ali ljudi za okolnim stolovima užurbano su vadili sitniš i uzimali tu budalaštinu, samo da se riješe kolporterske napasti. Svi osim mene, koja imam karaktera. I ne dam tri kune vlasnicima smetljarske tiskovine, iz principa! Ne bih dala ni kunu! Ni pod torturom.
"Trriiiii!", oglasilo se opet čudnovato biće, meni u uho.
"Akcija Poskok! Razbijen lanac korupcije u utjecajnim krugovima konobarica i razvedenih učiteljica! Pročitajte u Tri groša!!!"
Ne želim pročitati i ne dam ništa! Brzo sam iskapila piće i krenula prema izlazu. Gdje je kolporterska kandža dohvatila rub moje košulje, dok mi je druga stala mahati raskriljenom novinom ispred nosa.
"Ekskluzivno za Tri groša!!! Pjevačica Antonela Lemozina izvještava o premijernoj predstavi Hamleta, koju nije gledala, jer nije mogla naći ulaz u dvoranu!"
Munjevitim džiju-džicu zahvatom stresla sam sa sebe zapjenjenu zvijer i potrčala prema autu.
Ali tek što sam krenula, stvor je iskočio iz busije, u letu se zakačio kukicama za brisače i obavio rep oko branika, tuleći kao uklet:
"Samo u Tri groša!!! Kolumna sa gumna!!! Iz pera naturaliziranog Zagrepčana Mileta Konjokradice!!!"
U strahu da monstrum krljuštima ne oguli farbu, stala sam i bacila tri kune u prašinu kraj ceste. Zatim s gađenjem dohvatih busen novinskih stranica i stadoh brisati kolportersku sluz sa haube. I tada mi je slučajno pogled pao na tekst, masnim slovima odštampan pri dnu predzadnje strane: "Extra-lux lampe! Akcijska prodaja! U skladištu tvrtke Krade-Trade!"
Obuzeo me bijes. Za cijenu one dvije, mogla sam kupiti dvadeset Extra-lux reflektorica! U skladištu koje se nalazi u mojem kvartu, stotinjak metara od moje kuće.
Grrrr!!! Nemam riječi za te novine - Tri groša! I više nije stvar tek u gađenju, zbog glupog sadržaja i bijedne grafičke opreme. Ne! U pitanju je duboki destruktivni nagon, koji izvire iz dna povrijeđenog srca! Mrzim ih, mrzim i mrzim!!! Kiselina mi se diže u želucu od mržnje i bijesa!
Sva sreća što sam kupila čudotvorne lampe koje liječe stress, a svakako ću svratiti i u spomenuto skladište i uzeti bar još deset komada...

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka