::LUCY FAIR::

četvrtak, 02.06.2005.

ISUŠENA KALJUŽA

Teško da ovdje ima iskusnijeg blogera koji nije čuo za 'teoriju kaljuže'. Zapaženi rukovet blistavih kritičkih misli, primisli i halucinacija, koje je na račun domaćih blogera sipao izvjesni medijski znalac. Taj je isprva imao vrijednu namjeru da instalira vlastiti blog-alat i privuče korisnike, ali je ostao neugodno iznenađen, vidjevši da su ga drugi preduhitrili.
Bolno je kad čovjek ima fenomenalno originalnu ideju i odjednom shvati da istu takvu imaju i drugi. I ne samo da je imaju, nego na njoj i zarađuju.
Ovo potonje upravo kopka moju frendicu Marki. Došla je na osebujnu zamisao - da otvori blog, na kojem će obrazlagati bezvrijednost i besperspektivnost bloganja. Koje je savršeno besmisleno, budući da predstavlja neplaćeni rad. A ona jedva pristaje i na plaćeni. Jer, teškom mukom ustaje rano. U ranim poslijepodnevnim satima. I onda se tegobno vuče u kupaonicu, gdje s naporom digne poklopac WC školjke, pitajući se - čemu sav taj trud, kad je nitko ne plaća? Logično je, dakle, da je više od svega zanima - kako bi na svom budućem antiblogerskom blogu mogla zaraditi?
Tvorac teorije kaljuže teško da će novčano nagraditi njezin propagandni doprinos, kad je i sam ostao suh. Vlasnici bloga možda bi i financirali vrhunsku promidžbu tipa 'ogorčena protivnica bloga služi se blogom', kad bi je zapazili. Ali, to se neće desiti, jer oni više ne čitaju blogove, nego samo statistike i poslovne dopise.
Mudro se povodeći za uspješnima, Marki isključi pornjavu i odmah krene proučavati poslovne stranice na netu. I ubrzo sa zaprepaštenjem primijeti da svi nude usluge marketinga, a nitko ne traži. Ništa. Čak ni vrijedni oglasni prostor na neviđeno zanimljivom i suludo čitanom blogu, kakav bi bio njezin.
To je otkriće još više učvrsti u uvjerenju da je blog ludost, pošast i neprijatelj običnog, malog čovjeka. Onog, s neobično velikim prohtjevima, za koje nema dovoljno novca. A neće ga ni imati, bude li gubio vrijeme na blogu.
Morala sam se zamisliti. Marki je vješta retoričarka i znade zvučati uvjerljivo, počne li širiti defetizam, negativno će djelovati na domaću kulturu bloganja. Koja je meni i tisućama drugih blogera prirasla srcu. Stoga, nemam izbora nego da njezine tvrdnje o bezvrijednosti bloga djelatno demantiram. Evo ovako:

Nudim marketinške usluge na svom blogu. Spremna sam uključiti propagandne poruke u priče, tako da se stilski uklope u narativnu cjelinu. Cijenjene ponude ostavite na adresi gore desno. Oglašujući na ovom blogu, ujedno doprinosite istraživačkom projektu o medijskom utjecaju i marketinškim potencijalima bloga. Unaprijed hvala!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka