::LUCY FAIR::

srijeda, 29.09.2004.

SEIN KAMPF II

Kad je dobio drugu tužbu, Imro se stvarno naljutio.
«E, baš sami glupani oko mene», pomislio je, «pa dobro, dokazat ću da se i ja umijem boriti njihovim oružjem, da mogu biti jednako glup, pa i gluplji od njih, kad se potrudim. Napisat ću nešto apsolutno budalasto i totalno nekorektno. I više nego totalno, totalitaristički!»
I zaista, perfekcionist Imro stvorio je savršenstvo. Tekst pod naslovom 'Hitler – neshvaćeni humorist'. U kojem sasvim ozbiljno dokazuje da se Adolf samo šalio, ali su ga neduhoviti bedaci, na njegov užas, uzeli za ozbiljno. Na primjer – teza o semitskoj inferiornosti očita je ironija. Baš obratno, Židovi su prednjačili između evropskih naroda, po broju nobelovaca, te doprinosom u raznim oblastima. I do kakvog je zla došlo, zato jer uštogljeni magarci nisu kužili vic. A tek štos da će Nijemci zavladati svijetom! Pa onda, više nego smiješna direktiva za napad na Rusiju, koja je dokazano neosvojiva.
Nakon godina neuspješnih nastupa, tokom kojih se nitko nije glasno nasmijao, Adolf se već počeo živcirati. Ubacio je i fizički geg – kreveljenje, kolutanje očima, naglašenu gestikulaciju, kričanje i skvičanje, ali ništa. Nitko ga nije razumio!
Jesu li razumjeli Imru – teško je reći.
Činjenice su – da je tekst postao senzacija, da su prethodne tužbe povučene, a svi su odjednom postali jako susretljivi i naglašeno ljubazni.
Napokon se pojavila i žena u Imrinom životu, zgodna i pametna, s kojom se svakodnevno sastajao. Pokazivala je neskriveni interes za njegovu osobnost i provodili su duge sate u zanimljivim razgovorima. Ipak, Imro nije imao snage da je dodirne. Pokušao je, ali se košulja s naopako krojenim rukavima pokazala suviše čvrstom.
A bolničar koji je Imru transportirao na seanse psihijatrici, još bi ga dodatno vezao lancem za nogu od stola. Uz srdačan osmijeh i prijateljsko tapšanje po ramenu. Pizdojalac jadni!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka