utorak, 28.09.2004.
SEIN KAMPF
Jedne večeri, u krčmi Kod skotne prasice, Imro Mudri, viši ekonomist iz Donjih Crnogaća, doživio je prosvjetljenje. Dugo je živio sam, bez smisla i cilja, da bi napokon shvatio da ima životnu misiju. Idejnu borbu!
Ali, protiv koga da se bori? Protiv pljačkaša, tajkuna, korumpiranih političara? Ili za slobodno uživanje lakih droga? Ne, sve je to isfurano. Imro će učiniti što još nitko nije – posvetit će život borbi protiv političke korektnosti.
Koja je to tlaka da ljudi moraju paziti što pričaju i pišu? Ma, da ne bi! Iste noći sjeo je i napisao seriju članaka i ujutro ih poslao sestriću, uredniku Peradarske revije, koji uvijek kuka zbog manjka tekstova i slabe tiraže.
U svojim sastavcima Imro je iskreno napisao što misli o ženama – da su glupe kao kokoši. I da su,stoga, same krive za sve nevolje koje ih snalaze, u svijetu kojim vladaju muškarci. Dobro, tu i tamo nađe se i neka pametna. Ali čemu ih uopće tražiti? Kad su, uglavnom, ružne, debele krmače ili stare kravetine. A kad se slučajno dogodi da je ženska i zgodna i pametna, najvjerojatnije je kurva. Koja Imri nikad ne bi dala. Pa nije čudo da se takvima desi da budu prebijene i silovane. Same traže. Jer, što žena ima tražiti izvan kuhinje? I gurati se u muške profesije, kao što je sudačka ili javnog tužitelja?
Mnogi su muževi iz okolnih sela dali Imri za pravo i ženi za uho. Preventivno, pod utjecajem Imrinih prosvjetiteljskih teza, da ne bi ženskadiji stale gluposti padati na pamet.
Ali, javnoj tužiteljici nije se dopao Imrin literarni stil, pa je podigla optužnicu.
Ovaj je namjeravao temeljiti obranu na satiričko-humorističkoj noti svojih tekstova. Koje samo budala može uzeti za ozbiljno.
Ali, što ako je i sutkinja budala? Kao većina žena, uostalom.
Shvatio je da prije sudske rasprave mora svoju poziciju učiniti transparentnom i neupitnom. Borba protiv političke korektnosti, a za slobodu humora, mora zasjati u punom sjaju.
Stoga je krenuo sa novom serijom tekstova. U kojima veliča bijelu rasu i tvrdi da su obojeni glupi kao majmuni. I da su ,stoga, sami krivi za sve nevolje koje ih sustižu, u svijetu kojim vladaju bijelci. Dobro, tu i tamo nađe se poneki pametni crnjo, Cigan ili Arap, ali kome uopće trebaju? Njihovi ih ne žele, jer odskaču od prosjeka, a normalni bijelci nikad ih neće prihvatiti kao ravnopravne. I čemu se, onda, guraju na sveučilišta i u bjelačke profesije? Time samo izazivaju opravdani revolt ekstremnih arijevskih organizacija.
«E, pa ako sad ne shvate da se zezam, neće nikad», pomisli Imro. Sasvim ispravno. Jer, izgleda da neće shvatiti nikad. Naime, stigla je nova tužba.
Nastavit će se…
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 23:49 -
Dodaj komentar
(16) -
Print
-
#