::LUCY FAIR::

ponedjeljak, 27.09.2004.

ELEGIJA ZA HRČKICOM HERMINOM

O kako si protezala nožice pune ushita
Nakon noći sa slatkom Marinom,
Bila si najsretnija i najluđa
Od svih lezbo hrčkica
Koje su ikada živjele.
Optrčala si tri kruga u vrtuljku
Nakon finog, obilnog doručka
I olizala Marinino sjajno krzno,
Ćuteći kucanje plahog srca
U njezinom sklupčanom tjelešcu,
Kad se začuo štropot.
A ti – da se napraviš važna pred curom,
Gurnula si lukavom njuškicom vratašca
I sam vrag te odnio iz sobe,
Kroz predsoblje, na hodnik.
Nestašno je migoljila tvoja tusta guzičica
I nitko ti nije bio ravan,
Dok si se spuštala niz stepenice,
A nisi, o nisi, nisi mogla znati
Da te na dnu stuba pritajena čeka
Stara šarena mačka sa,
Joj si ga meni,
Šest gladnih mačića!
«Dakle, imamo dvije akterice u emotivno-fizičkoj vezi», analizira poetsku tvorevinu moja gejlezbo frendica Marki, «jedna je plašljiva, a druga – odlučna, hrabra, sklona intenzivnim fizičkim aktivnostima. Prema partnerici zauzima zaštitnički stav. I sad reci da nije plagijat…»
«Hm, ne bih znala reći», izustila sam oprezno.
«Ne? I slijepcu bi bilo očito – Matanić je kopirao ideju iz moje elegije i po njoj napisao scenarij za Fine mrtve djevojke!»
«Ali u pjesmi se radi o hrčcima…»
«Hrčkicama. Koje obitavaju u kavezu opremljenom fitness spravicama i časte se obilnim, finim obrocima. Znači, radi se o finim hrčkicama. Fine hrčkice – fine djevojke, tako je dobio ideju za naslov.»
«Čuj, Marki, sumnjam da je uopće pročitao tvoju elegiju. Nije bila objavljena, osim na jednom zabačenom lezbo forumu, u rubrici Jeste li čuli za tako što? Kamo je, intervencijom moderatorice, preusmjerena, nakon brisanja iz Literarne škrinjice.»
«Ah, nevažni detalji! Budi bez brige da svi umreženi muškarci posjećuju lezbo forume, a osobito oni koji namjeravaju snimiti lezbo film. Osim toga, ne samo da je uzeo osnovnu ideju, nego je maznuo i ostalo. Aktivna partnerica skonča tragično, u kandžama stare predatorice i njezinog grabežljivog nakota. Samo što se u elegiji radi o mački, a u filmu o stanodavki. Što je jedno te isto. Naime, krvoločna zvijer. Sve je prepisao od mene!»
«Kad smo već kod prepisivanja, nisi li ti ponešto preuzela iz opusa Antuna Šoljana? Mislim na njegovu Elegiju za hrčkom Hermanom…»
«Da! Pa što? Riječ je o sasvim legitimnom postmodernističkom postupku, poznatom kao 'citatnost'. Citirala sam Šoljanovu ideju, da bih je potom razvila u vlastitom, osebujnom lezbo smjeru.»
«A Matanić je citirao i razvio tvoju ideju, u svom osebujnom lezbo smjeru. I? U čemu je razlika?»
«U tome što su Šoljan i Matanić stekli slavu i novac, za razliku od mene. I naravno da ću izići u javnost i izvesti skandal. Osim ako me, u međuvremenu, ne uzmu u Big Brother. Može i u Milijunaša. Ili, ako ništa drugo, onda bar u Cosmo!»

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka