::LUCY FAIR::

utorak, 17.08.2004.

PUŽ NA LJETOVANJU

Baš kao i ja u mlađim danima, tako i moje blizanke vole recitirati pjesmice. Obično u duetu, što veoma zgodno zvuči. Osobito dok susjeda Klopotec po deseti puta u toku dana zalijeva svoju englesku travicu kroz prošupljeni šlauf, a moje cure stanu kraj ograde, skupe glavice i počnu:
«Noge pere glupa guska,
Do pol dana vodom pljuska,
A popodne blato spazi
I do mraka po njem gazi…»
A Klopotecka ih nježno gleda i milo se smješka, jer na moju sreću, dok zalijeva travicu, ne nosi slušni aparat.
Ali osim poezije, one gaje interes i za druge stvari. Npr. za matematiku.
- «Tata, zašto je pet plus osam isto kao osam plus pet?»
- «Bravo, cure, upravo ste otkrile zakon komutacije. Dolazi od latinskog komutare, što znači…»
A cure krenu:
«Papagaj neki naučio deset riječi
Pa se usudio reći:
Ima li od mene mudrac veći?»
Hm, nezgodno, ali s druge strane lijepo je čuti kako ga zabavljaju krasnom recitacijom, dok iscrpljen od posla, obilno večera:
«U zoo-restoranu, na TV-ekranu
Konobar vol donese slonu jela na stol:
Tri koša kruha, balu sijena,
Pet grana banana, luka tri struka…»
Dakako da se tata ne ljuti na svoje mudrice. Ni ja se nisam naljutila kad sam jučer zviznula preko razbacanih igračaka, a iza leđa mi se razlijegao žubor slatkih glasića:
«Na otoku Mindanao
Ljenjivac sa grane pao…»
I sada, dok kucam, moje ljepotice skakuću oko mene, zaviruju na ekran, prčkaju po tastaturi i zapitkuju:
«Tko je ekvator oko Zemlje stavio?
Tko ga je pravio, a tko savio?
Da li i čavle zaboli glava?
Koliko litara ima Sava?»
Ja im spremno odgovaram, pokazujući vrata:
«Svu svoju djecu maslačak žut
Poslat će danas na dalek put.
Kad prvi vjetar ovamo stigne,
Recite da vas visoko digne!»
Sve gorecitirane simpatične misli pokupile smo iz zbirke «Puž na ljetovanju», Stanislava Femenića.
Toplo preporučam!

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka