Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Toliko vas je posjetilo blog od 7.7.2006.
Tko je ¤K¤L¤A¤R¤I¤S¤A¤?
vesela studentica koja voli
prijatelje
pričati
čitati
smijati se
pisati
ljubiti se
izlaziti
plesati
glazbu
školu
Boga
Framu
sv. Franju
psihologiju i sociologiju
pedagogiju i filozofiju
svoje dvije cimerice
studirat
putovanja
crnu kavu
bambus
Gibonnija
Balaševića
narodno
naočale
špinat
hodati bosa
maštati
ovisnosti:
pričanje :)
cigarete York
čokolada
''….zato i volim pisanje. Kad stavim riječi na papir, crno na bijelo; odjednom imaju smisla. Čini mi se kao da ni ne znam što mislim dok mi ne počne kapati iz mozga niz ruku, šaku i kroz prste i pojavi se na monitoru kompjutora, pa kad to pročitam, shvatim; to je stvarno istina, vjerujem u to…''
Pjesme imaju veliku ulogu u mom životu, a ovo su neke od mojih najdražih pjesama
Dobrodošla tugo
Sad kad sam jedan od bivših
znam da nije ti stalo
glasom od šapata tiši
sam sebi kažem budalo.
Jer znam da trebao ne bi
al' ja još mislim o tebi
u meni nada rodi se
i umre svaki dan
Neću da te krivim
al' ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim
s tugom, al' nadam se sreći.
I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti
a ja joj kažem
Dobrodošla u moj dom, tugo
mirišeš na usne njene
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene
¤¤
'' PRAVI ŽIVOT NIJE TAKO UREDAN. NE MOŽEŠ POSEZATI ZA MNOM KAD TE SAVJEST ZAPEČE, A ZATIM ME OPET VRATITI NA POLICU. JA NISAM LUTKA S KOJOM ĆEŠ SE IGRATI SVAKI PUT KAD OSJETIŠ POTREBU. JA SAM OSOBA SA SRCEM I SITA SAM TOGA DA MI SE ONO STALNO SLAMA, ZATO ODBIJ, JEBEMU!''
(Tami Hoag ''Tiha voda'')
… S tugom jednostavno treba znati …
Tuga je kao starica koja
prodaje karanfile po kavanama:
samo se uporno moraš praviti da je
ne primjećuješ pa će kad-tad
okrenuti leđa i otići, iako ti se u prvi mah
čini da će zauvijek cviliti kraj stola…
…i pazi…
pokloniš li joj samo mrvicu pažnje
neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu košaru …
.. i onda si gotov…
jer Tuga nikad ne zaboravlja lica
galantnih mušterija
…
… i nikad te više neće zaobići…..
Balašević
¤¤
Daleko je
Pričaju mi da razbijaš tugu,
ne vjeruješ da ja nemam drugu,
jer ja bez tebe ne znam,
ja bez tebe neću
Volim tebe djevojčice mala,
volim zato što si iz Mostara,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje
Daleko je srce od tebe
daleko je, a tebe nema kraj mene
Kad se vratim, poljubit ću cestu,
a ti budi na starome mjestu,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje
Tiho Orli椤
Svirajte mi jesen stiže dunjo moja
Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom
kroz bašte i prečice znane,
a u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
suvenir na stražarske dane
Ušao sam na prstima
mati bese već budna
i brzo se prekrstila
reče, prošlo je ko za čas
bas si stigao dobro
jer svatovi su tu do nas
pa ce ti svirati, a ti ces birati
Svadba bese ko svadba
i sta da se priča
parada pijanstva i kića
i poznata cura u belom
već po redu poželeh im zdravlja i sreće
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom
Tad me spaziše cigani
kum je tražio pesmu
al' ja sam stig'o, briga njih
širok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako
al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati
Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac
al' ja moram čuti tu romansu
Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
al' polako da mi ne bi koja reč promakla
sklon'te čaše i bokale
razbio bih svet od sale
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja
Retko odlazim kuci, a pišem još ređe
i slike su bleđe i bleđe
pa lepe potiskuju ružne
al' nekad poručim pice
i tako to krene
pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tužne
Nikom ne pričam o tome
brzo dođe taj talas
i znam da ću da potonem
spas mi donose cigani, oni imaju srce
za svakog od nas, briga njih
Balašević
Dajem ti verse i note
sve moje šarene perle na dar
još te mogu pjesmom kupiti
lukavo i slatkorječivo
još uvijek mogu ti podvaliti ljubav
…
Lipa moja, najlipša od sviju
ponudi mi ljubav prid zoru
i pusti da se divin tvome tilu
dok se tvoja mladost ruga ovin neverama s juga
ca nam prite¤¤
O, DAJ OKRENI
TAJ RINGIŠPIL U MOJOJ GLAVI.
TO NE ZNA NIKO, SAMO TI
BEZ TEBE DRVENI
KONJICI TUŽNO STOJE
DOĐI, IZ PLAVE BOCE SE POJAVI,
BAR JEDNU ZELJU ISPUNI
I DODAJ SVETU MALO BOJE,
ČUDO MOJE
Balašević
¤¤
Tajne su tu zato
da ih neko nasluti
postoji reč koja vredi
tek kad se odćuti
Bogu je kanuo čaj
svud je prsnuo sjaj
Balašević
¤¤
Spusti svetla, oduzmi gas
smešnih stvari se bojimo
misliš da neko pita za nas
kao da ne postojimo
stavi misli u prazan hod
stresi zvezde k'o dudove
i polako nasuči brod na te
plišane sprudove, i sanjaj
Balašević
¤¤
Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraz mraza na oknu prozora
Jedne noći ko ova znaše Bog
Doslikaću portret života svog…
Prave si boje dodala
Na taj portret života mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog…
Balašević
''.. zapamti predrago dijete … ništa nije važno osim sadašnjeg trenutka. Sutra možda nikad neće svanuti, a ako i dođe, koga je briga za to?....''
(Judy Blume ''Ljetne sestre'')
'' Čudno je kamo te sve život može odvesti prije nego što toga postaneš svjestan. Jedan, dva, tri i već si na potpuno drukčijem putu od onog na kojem si oduvijek smatrao da ćeš biti u toj fazi svojeg života. Nema kompasa kada se takve stvari dogode, nema pravila ni zemljovida da te usmjeravaju, i nikog tko mari udara li ti suce u oči, i topi li se asfalt pod tvojim nogama. ''
(Alice Hoffman ''Blue Diary''
Ovo mi je škola
Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije
jer fališ mi do bola i znam da bit će još i bolnije
jer svaka ljubav nova rusi vjeru u tebe
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije
Koje su to rijeci sto su meni sišle s usana
ne poznajem ni jednu sto bi kazni ovoj bila jednaka
jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć
jedna malo prije, druga kasnije
Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pusta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije
Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pusta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije
Gibonni
PRVI POLJUBAC
Prolazi, sve prolazi
nestaje, sve nestaje
godina za godinom
odlaze, odlaze!
Prvi poljubac
davno zaboravljen
prvi dernek
ko zna gdje je
zagrli me i tiho se privuci
da mi suzu ne vide!
Koraci, ko oblaci
vode me, ko zna gdje
sjećanja, samo sjećanja
ostaju uz mene!
Halid Bešlić
¤¤
Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
preživjet te dane..
Toni Cetinski
¤¤
Hodaj
Naucila si zivit, tico lijepa
od svakoga ne primit ruku pomirenja
i pocinjes razumit' prvi puta
da jedno smo na vani a drugo smo iznutra
Hodaj, nebo strpljive voli
hodaj, možda se ipak sve u dobro pretvori
I tko ce to izvagat svaki puta
koje rici vratit', a koje ces progučat
I straj te izgovorit nakon svega
da godinama živiš s nekim
koga ne znaš
Zašto nosiš oblak iza lipog lica
viruj, bit ce sve u redu, i za svako slovo
ti ne traži krivca u sebi il' u meni
u svemu jer slomit' ce nas to.
Gibonni
Prijateljice
Azurno nebo čekamo zoru
pet- šest mladih golubica
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica.
Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi šetale
pravile se da smo važne
ma da smo pametne i snažne
sanjale smo zemlje daleke...
Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su naši snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti...
Djevojčice žene postale
a neke su se već i udale
ja još čekam azurne zore,
a ja još želim preplivati more
ja još sanjam zemlje daleke...
Hej ljepotice...
Severina
¤¤
Moj je život Švicarska
S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
s vremena na vrijeme
telefon okrenem
988 niko ne znam ko sam
Oprosti mi sto smetam
znam da je kasno
i da si zauzeta
al' valjda ti je jasno
Noćas sam u krizi
k'o toranj u Pizi
noćas budi dobra
k'o sto nikad bila nisi, ti znaš, da
Moj je život Švicarska
skoro pa savršen k'o blistavi brilijant
vještom rukom izbrušen
imam sve sto poželim samo jedno ne
da me neko bar na tren voli zbog mene
S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
onako bez dileme tvoj broj okrenem
noćas me je stalo čuješ li budalo
dođi dok me nije srce izdalo
Merlin
DESIGNER: ice angel
Zaljubila sam se u staru ljubav kao pre,
opet bih da volim i da ljubim usne te…
Možda je ta noć jednostavno bila krojena za nas. Pa i sada kad malo promislim – noć je bila tamnija, a zvijezde su se skrile iza nevidljiv oblaka. U zraku se osjećao miris pokošene trave i ljiljana. Jedina svjetlost dopirala je sa ulične lampe ispod koje se nalazi klupica. Bacim pogled na nju i nevini osmijeh se pojavi na mom licu. Prisjetim se naših susreta i dugih razgovora. Kako sam samo uživala u tvom društvu. Znao si na koji način me nasmijati i znao si učiniti da zaboravim na brige. Zaboravila bih tada i na vrijeme i na sve oko mene…. sve dok si ti bio kraj mene – ništa me nije brinulo.
Ne, nije bol to što te trebam,
živim a znam da te nemam.
Možda sam bila mlada, neiskusna, glupa – ali znam da su tvoji poljupci još dugo ostavljali trag na mojim usnama, znam da sam svake noći tonula u san s mislima na tebe, a misao na tebe me je budila i otvarala vrata novom danu. Ne, nisam te voljela. Možda nisam bila ni zaljubljena u tebe. Ali priznajem, bio si nešto posebno. I zato pišem ove riječi. Koliko me uspomena veže za tebe… zanima me razmišljaš li ponekad o meni kao i ja o tebi? Osjećaš li barem djelić onog što sada pišem prema meni?
Sada znam što znači kad ljudi kažu da je zabranjeno voće najslađe i da ono što je tuđe – to je slađe. Sada znam da je puno slađe ono što sada ne mogu imati, puno slađe nego onda kad sam bila svjesna da te mogu imati kad poželim.
I još pomislim na tren, da si moj da nisi njen
samo da ti čujem glas pa neka me nema…
Nisam ljubomorna, ali me strah da ćeš je zavoljeti. I usudila bi se priznati ti da još mislim o tebi, da si mi i dalje poseban, da mi se sviđaš i da čeznem za tobom…. ali nešto me sprječava: vidim da si sretan, a znam da ti ja nikada neću moći pružiti ono što ti ona pruža… jer..ja sam vjetar...koji ne može dugo biti na jednom mjestu, ne može dugo voljeti jednu osobu....ja brzo odletim....ako me netko zavoli, odletim od njega....pobjegnem prije nego on uopće bude svjestan da sam pobjegla... već sam ti to učinila i ne želim opet… Priznajem, sebična sam – želim te sada, a kasnije ….
Ali mislim da bi se sada i usudila pokušati…. možda bi se i usudila skrasiti … možda bi se čak i usudila pokušat zavoljeti….. možda bi ovog puta bilo drukčije….
… možda… ali jedno je sigurno… riječi neće biti izrečene, ostat će na papiru … a meni ostaje samo čekanje … propustila sam svoju priliku i sad mogu samo čekat novu … pokušat je iskoristiti na ispravan način….
Oprosti…. što ti nisam rekla ono što si htio, oprosti što nisam osjećala ono što si osjećao ti, oprosti na strahu koji me je sputavao potpuno ti vjerovati….
Oprosti mi zbog toga što ti nisam znala pružiti pravu priliku.
Oprosti što se nisam usudila.
Jedno znam…. da imam priliku, ovog puta bi riskirala i pokušala….
Ostaje mi samo čekanje, nada i prokleti ponos.
¤ K L A R I S A ¤