<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script> 'Tinejdžerka sam i želim to zauvijek ostati' - ¤¤ Djelovi mog života ¤¤ - Blog.hr

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Free Counters

Toliko vas je posjetilo blog od 7.7.2006.



Tko je ¤K¤L¤A¤R¤I¤S¤A¤?


vesela studentica koja voli
prijatelje
pričati
čitati
smijati se
pisati
ljubiti se
izlaziti
plesati
glazbu
školu
Boga
Framu
sv. Franju
psihologiju i sociologiju
pedagogiju i filozofiju
svoje dvije cimerice
studirat
putovanja
crnu kavu
bambus
Gibonnija
Balaševića
narodno
naočale
špinat
hodati bosa
maštati



ovisnosti:
pričanje :)
cigarete York
čokolada


''….zato i volim pisanje. Kad stavim riječi na papir, crno na bijelo; odjednom imaju smisla. Čini mi se kao da ni ne znam što mislim dok mi ne počne kapati iz mozga niz ruku, šaku i kroz prste i pojavi se na monitoru kompjutora, pa kad to pročitam, shvatim; to je stvarno istina, vjerujem u to…''

Pjesme imaju veliku ulogu u mom životu, a ovo su neke od mojih najdražih pjesama

Dobrodošla tugo

Sad kad sam jedan od bivših
znam da nije ti stalo
glasom od šapata tiši
sam sebi kažem budalo.

Jer znam da trebao ne bi
al' ja još mislim o tebi
u meni nada rodi se
i umre svaki dan

Neću da te krivim
al' ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim
s tugom, al' nadam se sreći.

I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti
a ja joj kažem

Dobrodošla u moj dom, tugo
mirišeš na usne njene
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene

¤¤

'' PRAVI ŽIVOT NIJE TAKO UREDAN. NE MOŽEŠ POSEZATI ZA MNOM KAD TE SAVJEST ZAPEČE, A ZATIM ME OPET VRATITI NA POLICU. JA NISAM LUTKA S KOJOM ĆEŠ SE IGRATI SVAKI PUT KAD OSJETIŠ POTREBU. JA SAM OSOBA SA SRCEM I SITA SAM TOGA DA MI SE ONO STALNO SLAMA, ZATO ODBIJ, JEBEMU!''
(Tami Hoag ''Tiha voda'')

… S tugom jednostavno treba znati …
Tuga je kao starica koja
prodaje karanfile po kavanama:
samo se uporno moraš praviti da je
ne primjećuješ pa će kad-tad
okrenuti leđa i otići, iako ti se u prvi mah
čini da će zauvijek cviliti kraj stola…
…i pazi…
pokloniš li joj samo mrvicu pažnje
neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu košaru …
.. i onda si gotov…
jer Tuga nikad ne zaboravlja lica
galantnih mušterija

… i nikad te više neće zaobići…..
Balašević

¤¤

Daleko je
Pričaju mi da razbijaš tugu,
ne vjeruješ da ja nemam drugu,
jer ja bez tebe ne znam,
ja bez tebe neću

Volim tebe djevojčice mala,
volim zato što si iz Mostara,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje

Daleko je srce od tebe
daleko je, a tebe nema kraj mene

Kad se vratim, poljubit ću cestu,
a ti budi na starome mjestu,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje
Tiho Orlić
¤¤

Svirajte mi jesen stiže dunjo moja

Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom
kroz bašte i prečice znane,
a u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
suvenir na stražarske dane

Ušao sam na prstima
mati bese već budna
i brzo se prekrstila
reče, prošlo je ko za čas
bas si stigao dobro
jer svatovi su tu do nas
pa ce ti svirati, a ti ces birati

Svadba bese ko svadba
i sta da se priča
parada pijanstva i kića
i poznata cura u belom
već po redu poželeh im zdravlja i sreće
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom

Tad me spaziše cigani
kum je tražio pesmu
al' ja sam stig'o, briga njih
širok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako
al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac
al' ja moram čuti tu romansu

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
al' polako da mi ne bi koja reč promakla
sklon'te čaše i bokale
razbio bih svet od sale
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja

Retko odlazim kuci, a pišem još ređe
i slike su bleđe i bleđe
pa lepe potiskuju ružne
al' nekad poručim pice
i tako to krene
pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tužne

Nikom ne pričam o tome
brzo dođe taj talas
i znam da ću da potonem
spas mi donose cigani, oni imaju srce
za svakog od nas, briga njih
Balašević

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dajem ti verse i note
sve moje šarene perle na dar
još te mogu pjesmom kupiti
lukavo i slatkorječivo
još uvijek mogu ti podvaliti ljubav

Lipa moja, najlipša od sviju
ponudi mi ljubav prid zoru
i pusti da se divin tvome tilu
dok se tvoja mladost ruga ovin neverama s juga
ca nam prite
¤¤

O, DAJ OKRENI
TAJ RINGIŠPIL U MOJOJ GLAVI.
TO NE ZNA NIKO, SAMO TI
BEZ TEBE DRVENI
KONJICI TUŽNO STOJE
DOĐI, IZ PLAVE BOCE SE POJAVI,
BAR JEDNU ZELJU ISPUNI
I DODAJ SVETU MALO BOJE,
ČUDO MOJE

Balašević
¤¤

Tajne su tu zato
da ih neko nasluti
postoji reč koja vredi
tek kad se odćuti
Bogu je kanuo čaj
svud je prsnuo sjaj
Balašević


¤¤

Spusti svetla, oduzmi gas
smešnih stvari se bojimo
misliš da neko pita za nas
kao da ne postojimo
stavi misli u prazan hod
stresi zvezde k'o dudove
i polako nasuči brod na te
plišane sprudove, i sanjaj
Balašević


¤¤

Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraz mraza na oknu prozora
Jedne noći ko ova znaše Bog
Doslikaću portret života svog…

Prave si boje dodala
Na taj portret života mog

Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog…
Balašević


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

''.. zapamti predrago dijete … ništa nije važno osim sadašnjeg trenutka. Sutra možda nikad neće svanuti, a ako i dođe, koga je briga za to?....''
(Judy Blume ''Ljetne sestre'')


'' Čudno je kamo te sve život može odvesti prije nego što toga postaneš svjestan. Jedan, dva, tri i već si na potpuno drukčijem putu od onog na kojem si oduvijek smatrao da ćeš biti u toj fazi svojeg života. Nema kompasa kada se takve stvari dogode, nema pravila ni zemljovida da te usmjeravaju, i nikog tko mari udara li ti suce u oči, i topi li se asfalt pod tvojim nogama. ''
(Alice Hoffman ''Blue Diary''

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo mi je škola

Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije
jer fališ mi do bola i znam da bit će još i bolnije
jer svaka ljubav nova rusi vjeru u tebe
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije

Koje su to rijeci sto su meni sišle s usana
ne poznajem ni jednu sto bi kazni ovoj bila jednaka
jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć
jedna malo prije, druga kasnije

Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pusta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije

Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pusta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije
Gibonni


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

PRVI POLJUBAC
Prolazi, sve prolazi
nestaje, sve nestaje
godina za godinom
odlaze, odlaze!

Prvi poljubac
davno zaboravljen
prvi dernek
ko zna gdje je
zagrli me i tiho se privuci
da mi suzu ne vide!

Koraci, ko oblaci
vode me, ko zna gdje
sjećanja, samo sjećanja
ostaju uz mene!
Halid Bešlić
¤¤

Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
preživjet te dane..
Toni Cetinski

¤¤

Hodaj
Naucila si zivit, tico lijepa
od svakoga ne primit ruku pomirenja
i pocinjes razumit' prvi puta
da jedno smo na vani a drugo smo iznutra

Hodaj, nebo strpljive voli
hodaj, možda se ipak sve u dobro pretvori
I tko ce to izvagat svaki puta
koje rici vratit', a koje ces progučat

I straj te izgovorit nakon svega
da godinama živiš s nekim
koga ne znaš
Zašto nosiš oblak iza lipog lica
viruj, bit ce sve u redu, i za svako slovo
ti ne traži krivca u sebi il' u meni
u svemu jer slomit' ce nas to.
Gibonni


Prijateljice

Azurno nebo čekamo zoru
pet- šest mladih golubica
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica.

Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi šetale
pravile se da smo važne
ma da smo pametne i snažne
sanjale smo zemlje daleke...

Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su naši snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti...

Djevojčice žene postale
a neke su se već i udale
ja još čekam azurne zore,
a ja još želim preplivati more
ja još sanjam zemlje daleke...

Hej ljepotice...
Severina


¤¤

Moj je život Švicarska

S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
s vremena na vrijeme
telefon okrenem
988 niko ne znam ko sam

Oprosti mi sto smetam
znam da je kasno
i da si zauzeta
al' valjda ti je jasno

Noćas sam u krizi
k'o toranj u Pizi
noćas budi dobra
k'o sto nikad bila nisi, ti znaš, da

Moj je život Švicarska
skoro pa savršen k'o blistavi brilijant
vještom rukom izbrušen
imam sve sto poželim samo jedno ne
da me neko bar na tren voli zbog mene

S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
onako bez dileme tvoj broj okrenem
noćas me je stalo čuješ li budalo
dođi dok me nije srce izdalo
Merlin


...CREDITS

DESIGNER: ice angel


Brushes: Fractured-Sanity.Org
Photos: 1 2 3 4

ponedjeljak, 07.05.2007.

'Tinejdžerka sam i želim to zauvijek ostati'

Kad sam bila mala curica koja se šetala još s mamom i tatom pod rukom divila sam se curama kao što sam sada ja…. Divila sam se tom samopouzdanju kojim su prolazile pored mene, divila sam se njihovom izgledu, divila sam im se zbog dečkiju koji su se uvijek kretali u njihovoj blizini, divila sam im se zbog njihove slobode, divila sam im se zbog toga što su se subotom navečer zabavljali i jedva sam čekala kad ću i ja počet izlazit, divila sam im se zbog toga što bile puno bliže pravome životu nego što sam ja tada bila…..
…. Sada sam ja jedna od tih cura i… divim li se uopće sebi?.... Rijetke su situacije u kojima iznenadim samu sebe (u pozitivnom smislu)…. više je onih situacija u kojima se razočaram u sebe, ali učim prelaziti i preko toga….
Na jednom blogu sam pročitala 'tinejdžerka sam i želim to zauvijek ostati'…. Iskreno, to je i jedna od mojih irealnih želja…. Želim zauvijek ostati u srednjoj, želim zauvijek ostati uz ove prijatelje, želim ostati ovakva kakva jesam….



… Iskreno govoreći: život mi je lijep, najbolje ga mogu usporediti i s Merlinovom pjesmom 'Moj je život Švicarska – skoro pa savršen', , nije savršen – savršenstvo, po meni, ne postoji…. Stvari zbog kojih najviše volim ovo svoje razdoblje adolescencije:
- naravno, zbog moje najveće potpore u životu – PRIJATELJA
- zbog složnog razreda u kojemu se nalazim i na kojemu sam neizmjerno zahvalna Bogu.
- zbog subota koje su mi najdraži dani u tjednu, večeri kada se iživim, izbacim sve iz sebe….
- slobode koju imam: iako imam ograničene izlaske, iako postoje uvjeti koje moji starci postavljaju – sretna sam zbog toga. Naravno, bila sam u fazi kad sam se svađala s svojima zbog 'nedovoljno slobode', moje mišljenje je promijenila jedna cura koja je bila jedan slučajni prolaznik u mom životu, a ipak je svojom pričom izvršila toliki utjecaj na mene i učinila da promijenim mišljenje o mnogo stvari. Uzmimo samo primjer ''nedovoljne slobode''. Ona, uspoređujući sa mnom, nije imala ograničene izlaske. Mlada je počela izlaziti, družiti se s starijima… sada ima 19 i više nema nikakve potrebe niti želje izaći subotom van…. Baš onda kad joj život i treba započeti ona se počinje gasiti. Zato sam zahvalna starcima zbog granica koje mi postavljaju jer to čine za moje dobro. Sada smatram da imam sasvim dovoljno slobode i tim više je počinjem cijeniti….
- Zbog ludorija koje 'smijem' raditi jer se to ipak i očekuje od 17-godišnjakinje…
- Zbog slobodnih sati koje provodim na kavama na kojima se otkrivaju tajne, stvaraju se prijateljstva, na kojima se znamo smijati do suza …
- zbog jedine obaveze koju imam a to je škola… Čemu da se stalno žalim na nju i okrivljujem je kad u biti uživam odlaskom tamo jer znam da ću vidjeti prijatelje, a učenje isto ne stvara problem kad imaš dovoljno dobar motiv za učenje. Ja sam si stvorila motiv, a to je faks… A opet, rijetko kad razmišljamo na način da nas škola uči i drugim vrijednostima, onima koji su puno važniji za naš život. Škola je drugi čimbenik socijalizacije u kojemu se učimo da u životu puno puta nalijećemo na nepravdu i puno puta se moramo pomiriti s tim, učimo se točnosti, odgovornosti, aktivnosti, učimo se založiti za sebe, učimo se kontrolirati svoje emocije, izljeve bijesa i slično, učimo se puno puta prešutjeti neke stvari, učimo se 'pozitivnoj dvoličnosti' – iako imaš ogromnu želju sasuti profesoru sve u facu, ipak ćeš umjesto toga zašutjeti i prihvatiti postojeću situaciju, a to je da je profesor ipak iznad tebe, te da si ti tu ta koja treba slušati njega. Nisam uvijek tako razmišljala: dolaskom u gimnaziju – proturječila sam profesorima, išla na svoju ruku, pridavala sam si veću moć nego što to treba i naravno, nisam dobro prolazila…. Sada razmišljam drukčije, i gle čuda – uspon je vidljiv…..
- čak volim ovo razdoblje i zbog loših iskustava koje proživljavam, točnije zahvalna sam na tome jer ipak će me svako loše iskustvo učiniti jačom, možda pametnijom, možda zrelijom…. Jedino mi teško pada što ne učim na pogreškama, odnosno što određene pogreške ponavljam .. i ponavljam…. ali valjda je takav život….



Sada se divim svojim roditeljima, divim se prof. iz sociologije i psihologije, divim se svima onima koju su uspjeli u životu: koji su se dokazali svojom upornošću, onima koji su ostali pošteni u ovom svijetu u kojemu (priznajete i vi) poštenje je na izmaku…. divim se onima koji se uspiju nositi s problemima koji to stvarno jesu, a ne sitnicama koje ja nazivam svojim problemima; jednostavno divim se onima koji uspijevaju živjeti život u ovom vremenu i koji se uspijevaju nositi s problemima u njemu….
Ja ne želim doći do tog razdoblja odgovornosti, želim još dugo ostati ovakva kakva jesam i živjeti život ovakav kakav i imam i koji povrh svega, neizmjerno VOLIM….


ps. - zamolila bi baricu neka mi se javi na mail adresu oleska@net.hr, ili da ostavi svoju....

07.05.2007. u 20:35 • 28 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.