Sunshine in my eyes..
31.03.2006., petak
I samo tako dode.. i ode..
Shvatila sam ovih dana da bih voljela imati diktafon. Ne, neku stvarcicu koja snima misli. Tako bi bilo lakse, ne bih zaboravila neke misli, ne bi ih morala zapisivati. Cisti gubitak vremena. Ma nije, ne smijemo to reci. Moram biti uvjerena da sve sto radim je dobro i nije cisti gubitak vremena. Ne smijem se vracati u proslost, mora gledati sadasnjost, a buducnost? Trenutno mi je prvi korak sadasnjost, buducnost ne. Iako cijelo vrijeme jednim vecim dijelim zivim u proslosti. Ali mislim ja o svemu. Nekad su me stvari poput sms-a ili e-maila veselile. Danas me umaraju. Mislim, volim ih. Ali mi je totalan bed zbog necega, valjda zato sto ih salju ljudi s kojima sam super. Da, super. Cudite se? Ma mozda ce ovo zvucati jako umisljeno ili razmazeno, ali svaki put kad sam u drustvu s njima (dobro, ne svaki put), osjecam se izolirano. Nije problem u njima, vec u meni. Mozda ne znam sto hocu, ali ne, znam sto hocu. Eh da, to Vam je onaj osjecaj kad Vas nitko ne razumije. Potpuno tako. Kad sam s ljudima, ne znam kakva trebam biti. Mislim da se previse trudim da sam sa svima super. Mozda je to problem. Neki dan mi je Dora rekla da sam ja vuk u janjecoj kozi. Shvacate? Ja sam inace oke, ne mozete me lako naljutiti, ali ako mi napravite nesto sto ja smatram losim, bit cu odvratna prema Vama. Prokleta. A znate, ponekad je dobro biti proklet, biti zlocest. Ma znate taj osjecaj. Ako ne znate, onda stvarno niste ni upola čovjek koliko ste mislili da jeste. Jer biti zlocest je grijeh, a ljudski je grijesiti. Mozda malo previse filozofiram, ne? Pa da, da. Ode mi inspiracija. Polako nestaje. Komicno je kako brzo dode, a jos brze ode. Bas bi zato trebali imati neki snimac misli, neki diktafon u glavi.. Valjda shvacate.
 Shvatila sam danas da je sve nebitno, naspram necega. Naspram.... Veseli se malim stvarima, a velike ce doci same od sebe.. - to sam napisala prijateljici neki dan, vjerujete li u to? |
08.03.2006., srijeda
Sretan Vam dan zena!
Postoji li uopce dan muskaraca ili postoji samo Ocev dan? Ili je muski dio u potpunosti zakinut? Jadni oni, nista nemaju. Salim se, imaju nas. To im je dovoljno. :)
Malo me je posljednjih dana izivcirao ovaj blog.hr, ali evo opet sam tu. Zanima me sto mislite o onoj staroj: "U ljubavi i ratu sve je dopusteno"... Ja bas ovih dana dosta razmisljam o tome. Sto to u biti znaci? Sto znaci to dopustenje? Odmalena nas uce kako treba biti dobar, posten, ne smijes nikome nauditi, a onda jednog dana saznas za tu izreku i sve ti se preokrene. Ne znas vise nista. Meni je ta izreka kao nada jer daje ti ono nesto (snagu, volju, zelju), uvjerava te da sve smijes i da jos nista nije izgubljeno. A sto ako ti daje laznu nadu? Sto ako te uvjerava u nesto sto je odavno gotovo? I opet ne znam. Uvijek postoje dvije mogucnosti, ali bas uvijek. I za sto da se ti odlucis? Nada ili laz? Mozda oboje? Nije se lose zavaravati, ali jos je ljepse ako je sve istina. Male lazi, kazu, nikome nisu naudile, ponekad su potrebne da se izvuces iz neceg, da ti bude lakse, da sam sebe uvjeris da si netko i nesto, da jos ima nade. I evo, opet ja pricam o toj glupoj nadi. Vec i meni ide na jetra. Kazu da je nada kurva, bas kao i ljubav. Ali nada ostaje zadnja, uvijek ostaje zadnja. I onda, da li je stvarno u ljubavi i ratu sve dopusteno? Jer vjerujte mi ako je, moj potez je sljedeci.. A onda dame i gospodo, neka igre pocnu...  |
