Malograđanstvo
Do nedavno sam svakodnevno hodala mjestom gdje živim. Živim u mjestu gdje ima puno kuća iz kojih rjetko kad netko proviri.
Otkad sam se doselila ovdje, a to je bilo prije dosta, prije nekih dvadeset godina mislila sam da neću preživjeti ovdje, ali eto uspjela sam. Iako neki sanjaju o ruralnom mjestu gdje jedino što se po cijele dane čuje je lavež pasa i cvrkut ptičica ali i gaktanje vrana. Da napomenem lavež pasa ne staje. Iako zvuče veoma uzrujano i tonom skoro pa da uspijevaju uvjeriti da je ovaj put to nešto poput paničnog napadaja i da će ubrzo prestati, ti psi imaju svakodnevno po dvadesetak napadaja. Da ne spominjem da malo koja kuća nema svog lajavca koji uništava bubnjiće svakom stanovniku ovog ''mirnog'' mjesta. Već se znam orijentirat samo po laveži pasa, znam otkud dolazi taj lavež, mogu zamisliti boju i vrstu pasmine i otprilike koje je kilaže, znam kad je jako uzrujan i kad laje čisto reda radi, tu su bitne i pauze u lajanju i boja laveža. A kad jednom krene jedan pas lajat pa onda krene i susjedni pa treći susjedni, jer kao i kod ljudi ne možeš nešto napravit bez da te netko ne iskopira istog časa. Mislim ljudi, razrješite svoje probleme, ne da vam psi moraju u vaše ime račune vodit. Uostalom u ovom mjestu stvarno nikad ne prolazi netko tko nije odavdje pa nema niti razloga da se ti psi uzrujavaju, ali eto valjda misle da moraju. Ovdje ljudi hodaju sa psima i ne znam iz kojeg razloga ali su mišljenja da je sasvim normalno uočiti odraslu sposobnu i zdravu osobu koja nastoji uspostaviti racionalnu komunikaciju sa psom i usto još pokazuju stravično nezadovoljstvo, skoro parazočarenje, jer njihov pas nije jedan od onih inteligentnih, koji razumiju kad oni kažu; APSTINENCIJA!!
Psi su samo životinje, naravno super životinje i njima treba posvetit pažnje i treba ih tretirat kao sposobne životinje jer oni to jesu, a ne kao male bebe. Ne pokušavajte pretvorit životinje u svoju djecu, to je gnjusno.
Neću provjeravati greške u pisanju jer ću se svojom kritičnošću navest da izbrišem pola napisanog teksta, a svrha ovog pisanja je upravo oslobođenje. Odoh kušati bijelo vino, jer ja to mogu. A vi ako imate, savjetujem da učinite isto. I upamtite MJERE MJERE MJERE. ( ne vičem neg sam htjela naglasit da ne savjetujem lokanje ) Živjeli kolko vam se živjelo i zagrlite nekog još večeras.
Oznake: HUMOR I SAMO HUMOR, humor, humor olovkom
03.03.2021. u 19:02 | 5 Komentara | Print | # | ^