okusi-tastes

petak, 19.02.2010.

Foto setnja po Dubaiu

(Novi recept na kuharici: LINK)

Nastavljam prosli post, vec patim za malo topline i plavog neba. Tu je neprekidno sivilo. Cak me ni hladnoca ne bi toliko smetala kad bi se pojavilo malo sunca ili barem pao snijeg pa da sve bude malo svjetlije.

Danas mala setnja srcem Emirata Dubaj odnosno 'starim gradom' i Deirom u kojoj je Dubaj nastao. Upravo je nevjerojatno da je tu jos pedesetih godina proslog stoljeca bilo pustinjsko-ribarsko selo iz kojeg se munjevitom brzinom razvila moderna metropola. Recepcioner hotela mi je preporucio za "pocetak" boravka u Dubaju otici u shopping a kako me to uopce nije zanimalo, odlucila sam se na setnju po suncu i vrucini. I otkud krenuti u razgledavanje Dubaja ako ne od muzeja, smjestenoj u nekadasnjoj tvrdjavici. Muzej je minijaturan ali ga se ipak treba razgledati da se dobije neka ideja o ovom emiratu i njegovim ljudima.

Kasnije sam prosetala dalje, kvartom oko muzeja, prepunom indijskih i pakistanskih trgovaca tkaninama i nakitom, uglavnom na veliko. Jeftinijeg zlata navodno nigdje necete dobiti a kako me zlato nije zanimalo, nisam se niti upustala u razgledavanje. Ono sto sam vidjela je bilo uglavnom prekicasto ali bilo je i nekoliko trgovina s divnim stvarima, uglavnom punih dijamanata i dragog kamenja, za cijenu kojih se moze kupiti i auto.

Autobus iranske skole.

Iranaca je ovdje jako puno a navodno i dosta Dubajaca ima davne korijene u Iranu. Iran je jako blizu a tu se krsi i poneki embargo. Dosta se robe prevozi posebnim drvenim brodicama, kao i stotinama godina ranije a postoji i "obala svercera". Iranu je Dubaj jako vazan, jednako kao i Dubaju Iran. Vali Nasr je napisao zgodnu knjigu u kojoj se i ovo objasnjava, preporucam za citanje.

Tko kaze da su vladarima bitni samo bogatasi dubokog dzepa? Stranci i lokalci se uglavnom voze vlastitim autima ili taksijima. Ali tu postoji i podzemna zeljeznica i autobusna linija. Kad se vrucine penju na 45-50°C, zaklon se trazi u ovim ledarama odnosno autobusnim stanicama s air conditionom. Bez grafita, bez ostecenih stakala i klupica ....

na istom mjestu zivot tece i ovako:

bila sam jedina bijela zena ali nisam se osjecala neugodno i nije bilo nametljivaca niti nepristojnih pogleda, dovikivanja ili zvizdanja.

ukrasena bicikleta ispred obicne trgovine. Isla sam kupiti vodu, koja naravno kosta valjda duplo vise nego benzin i pomalo sve razgledavala. Imaju svega sto imamo i mi. Od kinder-jaja do niveinih proizvoda.

I sad oglasi. To mi je uvijek zanimljivo pogledati. Tu se nudi npr. krevet za iznajmljivanje. Jer ti radnici spavaju u svakakvim uvjetima, pa ih bude i desetak ako ne i vise u jednoj sobi.

kokos.

na povratku s podnevne molitve:

Trebalo bi se nastaviti, mozda cak i pricom o ovoj rijeci-fjordu odnosno Dubai creek-u preko kojih voze Abre, ove tuk-tuk barkice...

19.02.2010. u 12:20 • 13 Komentara • Print • # • ^

Foto setnja po Dubaiu

19.02.2010. u 12:20 • 13 Komentara • Print • # • ^

petak, 12.02.2010.

Iz sivila pod sunce...Emirata

Dosta mi je ovog sivila, da bar padne snijeg kad vec nema plavog neba...hladnocu i ledeni vjetar da i ne spominjem...
...u nedostatku, evo par fotki iz Dubaja, koje jos nisam stizala staviti na blog a sad su itekako prigodne thumbup

Sto se u Dubaiju ne smije propustiti? Pustinjski safari naravno...odnosno voznju po dinama.

Pripreme, ispustanje zraka iz guma

Kad je konvoj krenuo, pobunili se testosteroni kojih je u nasem autu bila vecina (osim mene je bila samo jedna cura u autu). Poceli su gundjati da kakva je to voznja pa zar to ne moze malo brze, malo opasnije i tak...bilo je i za ocekivati znajuci da su barem dvojica od njih opasni ovisnici o adrenalinu i brzinama.... Moja je jedina greska (ali u biti i prednost, kad gledam unazad, zbog "potpunosti" dozivljaja), bila to da sam sjedila u drugom redu u sredini odnosno "procjepu" koji je bio jednako gadan kao i suvozacko mjesto (otkuda su kasnije za vrijeme voznje dolazili muski krikovi).

A kako je vozac bio nestasnog izgleda, bilo mi je jasno da ce slijediti ovakav razgovor.

Vozac:
Sto je, nije vam dosta strmo?

Testosteroni:
Neeeeeeee

Vozac:
Nije vam dovoljno brzo?

Testosteroni:
Neeeeeeeeeee

Vozac:
You want it TOUGH? (hocete li GRUBO)?

Testosteroni uglas: DAAAAAAAAAA

I sto da kazem? Nista, kasnije mi je bilo zao da je kraj. Ali kad je krenulo, zeludac mi je bio u grlu od strmine, brzine, ljuljanja, naginjanja u pjesku, pa i straha. Ali vrlo zanimljivo iskustvo. I ponovno bih sjedila na istom mjestu i drzala se za drzace na krovu naughty da ne odletim naprijed ili u stranu.

I svako malo su testosteroncici vriskali da jel to moze brze i neka ih sve pretekne koji su pred nama.....eh a on ih je slusao...i jurio, strmoglavljujuci se niz pjescane dine....

Nije se bas dalo slikati pri tom ljuljanju gdje se cinilo da cemo se prevrnuti na bok ili odkotrljati naglavacke niz dinu stotinjak metara visine....a i nisam htjela upropasti fotic pa evo samo par slikica kad se to malo smirilo....

Nagradno pitanje, koji je od ovih "zlocko" naughty nas vozac?

tu se islo na wc, nakon prve dine desno, iza pustinjskog grmlja. Hoda se bos jer drugo nema puno smisla.

Onda se gledao zalazak sunca....

...te se islo vecerati u "Beduinski kamp". Oprez za nadobudne, to je vecinom turisticki kic (ima ih 40 a nas nije bas bio uzbudljiv, ako cemo se pristojno izrazavati, ne? nut ). Klopa najlosija od svih dana (iako ne i losa ali znate da je Mare izbirljiva), trbusna plesacica iz Ukrajine ili Rumunjske, ruzna i losa. Od trbusnog plesa niti t a niti p. Pogotovo ako ste noc ranije gledali Libanonku koja izvodi najfantasticniji trbusni ples koji ste ikad vidjeli i gdje su nam svima popadale vilice (pa i nasim domacinima, lokalnim "znalcima") onda je jasno da je ovo bilo itekako strava i uzas....

Za vrijeme voznje sa safarija u hotel smo jedan tip i ja ispitivali vozaca o svemu i svacemu pa smo doznali hrpu zanimljivosti. I to da je hrpa prasnjavih kuca uz cestu u biti najskuplji kvart za stanovanje, a te kucice iza zidina odreda vile s bazenima. Doznali smo i da je gradiliste s desne strane gradiliste jos veceg shopping malla od najveceg shopping malla u svijetu a koji se isto nalazi u Dubai-u i ima u sebi olimpijsko klizaliste i najveci akvarij na svijetu.....a doznali smo i lokaciju na kojoj se radi Dubailand odnosno "diznilend" veci od Disneyworlda na Floridi (naravno, megalomaniji nikad kraja) itd.....Ali vrhunac, za mene je bio ovo: Za vrijeme voznje autocestom (koja kroz pustinju ide u 6 traka u svakom smjeru smijeh ), smo sa strane vidjeli hrpe obitelji okupljenih oko landrovera i logorskih vatrica. To je za mene bio highlight cijelog putovanja, nesto sto nismo dozivjeli i sto je novcem neplativo. I to u ovom gradu u kojem je sve za novac moguce kupiti, ali SVE sto vam padne ili ne padne na pamet. Ako istoga naravno imate. Bio je naime pocetak muslimanskog vikenda (petak) i tu se vidio povrat beduinskim korjenima. Stanovnistvo bjezi iz grada te odlazi na rub pustinje gledati zalazak sunca, s obitelji vecerati uz vatricu i prenociti. Vani uz vatricu. Bez deka, bez satora. Jer je naravno dovoljno toplo za to a zrak suh i ugodan. Divota. Djeca su jurcala pjescanim dinama, rostiljalo se.... Jako sam im zavidjela, mora da je to ogroman uzitak i to ne zelim propustiti. Vozac je dodao da tu nema napada na te familije, nema kriminaliteta (to je sluzbena verzija, naravno da se tu i tamo nesto dogodi ali nema pljackanja i ubijanja zbog novaca), nema droge itd....

Ako vam je dosta vrucine i pijeska, odete si malo na skijanje u - naravno - Ski Dubai

Ovo je slikano s naseg stola u restoranu uz pistu, iza stakla.

(za virtualnu turu, pogledati ovaj link

Tu su i cijene a brdo je ko Sljeme, crveni spust. A cijene u ovom najvecem indoor skijalistu na svijetu su ko i u skijalistima Austrije odnosno evo cjenika. Cijeli dan skijanja kosta 300 Dirhama a to je oko 50 Eura (neznam sad tocni tecaj). Za tih 50 eura dobijete ono sto nigdje ne dobijete odnosno osim ski-passa dobijete: ski odijelo, skije, pancerice ili snowboard i boots, carape za jednokratnu uporabu te kacigu za djecu. To bi u Austriji kostalo dodatnih 50 eura pa ste na 100 eura dnevno.

A kako se ovo ne bi pretvorilo u zimski post, nakon skijanja se ide ponovno na toplo i suncano pa evo onoga sto mi u ovom trenutku najvise nedostaje:

Prigodni recept za jelo uz koje mozete citati ovaj post, za sto bolji dozivljaj, nalazi se naravno ovdje.

Stisnite zube i uzivajte uz ove slikice barem u duljim danima i toplini vaseg doma, ako je vec vani gadno i sivo thumbup . Meni trenutno ne preostaje nista drugo cerek