Fotkam, kuham, putujem https://blog.dnevnik.hr/okusi-tastes

ponedjeljak, 28.12.2009.

Nakon oluje

Za zakasnjenjem vam zelim sretan Bozic (uglavnom sam na mjestu sa slike, sa vrlo ogranicenim pristupom net-u). Nadam se da ste uzivali s obiteljima i da ste se dobro odmorili za ulazak u 2010. Ova brojka 2010 mi izgleda poput naziva nekog sci-fi filma iz proslosti....ali uzivajte, budite opusteni i sretni, zdravi i veseli.

voli vas vasa

Mare



p.s. i slikajte zimske motive poput ovih, snijeg i led i ostalo sto predstavlja zimu te saljite na nas Foto Natjecaj. Jesen smo obradili i uskoro proglasavamo pobjednike te proglasavamo i sluzbeno natjecaj "zima" otvorenim.

nedjelja, 27.12.2009.

Magla

nedjelja, 13.12.2009.

Dubai, bajka iz 1001 noći

Prije nekoliko je dana po svijetu poput bombe odjeknula vijest: Dubai se nalazi pred bankrotom. To ne bi bila neka vijest da se ne radi o bogatom Arapskom Emiratu čiji bi bankrot izazvao novu svjetsku krizu te u stanje blizu propasti sa sobom povukao i mnoge europske i svjetske firme (banke). Kratko nakon ove čula se u Hrvatskoj s (već očekivanim paunovskim ponosom) vijest da će svjetski bogataši umjesto u Dubaju svoje vikendice i vile (odjednom) kupovati u Hrvatskoj. Stvarno??!! Kod nas se već godinama čeka bogataše kao što ozebli čekaju sunce i nada da će se nekim trikovima iz njih izmusti što više zelembača. Naravno, tako da se po mogućnosti i dalje nudi samo sunce i more uz namrgođeno lice (ovdje se ispričavam iznimkama). Ali nikako da se shvati da su oni koji na Zapadu imaju, za razliku od nekih domaćih koji su preko noći stekli, itekako svjesni vrijednosti svojeg novca i ne bacaju ga kroz prozor.

I Dubai ima more iako ga je manje nego našeg. Ima i otoke, koje stvara umjetnim putem i koji ga trenutno djelomično i dovode u krizu. Dubai ima puno puno više sunca nego cijela južna Europa i krajem mjeseca studenog navečer hodate u kratkim rukavima. A bogataši će, bez obzira na tu najavljivanu propast i bez obzira na sunce/more i dalje radije u Dubaju kupovati nekretnine nego u Hrvatskoj. I radije tamo odlaziti na odmor jer im se nudi puno puno više. Bez uloženog truda i rada, ove će vijesti ostati isprazne najave koje uzaludno po Hrvatskoj bude nadu.

Razloga za to je dosta. Za početak, Dubai je zemlja u kojoj nema poreza a takvim je zemljama (Monaco, Andorra, Singapur itd) uvijek odlično išlo. Tu se hrvatskih 22 ili koliko posto ne može niti početi natjecati. Ali ono što bi naša zemlja mogla, mogla bi se ugledati na „vizije“ bivših i sadašnjih vladara da iz Dubaja naprave financijski, trgovinski i turistički centar, organiziranost cijele zemlje (način na koji funkcionira) i na radišnost. Odnosno, na ono najbolje.

Proteklo je skoro mjesec dana otkako sam se vratila iz Dubaia a nisam stigla objaviti niti riječ o ovom neobičnom gradu i emiratu. A sjećanja lako i brzo blijede i samo ih stoga ovdje zapisujem.

Što je Dubai za koji smo svi čuli iako ne znamo zašto ga se odjednom posvuda spominje. Ako ste čitali knjigu Tisuću i jedna noć, onda je uz dodatak nekoliko “modernih” sastojaka lako zamisliti kako izgleda Dubai i što je on. Barem ga ja tako vidim.

1001 noć su bogati sultani i sheici, bajne palače, čuda, prekrasni vrtovi i voda usred pustinje, plodne oaze, puno zlata i lagodan život za privilegirane. Ali to su i siromaštvo i bijeda, ropstvo gdje robovi i ropkinje služe i za mukotrpan posao i razonodu (čitaj: puno seksa), nasilje vladajućih nad nižim slojevima itd… Pišem još uvijek o 1001 noći, o knjizi koja je pisana prije puno stoljeća a čija se radnja se uglavnom odvijala u Bagdadu ili području današnjeg Iraka.

A Dubai danas? To su također bogati sheici, vladar i njegova velika obitelj, s palačama uz more za svaku vladarevu suprugu, iza visokih zidova, prekrasni vrtovi usred pustinje sa zelenom travom, mekom poput kakvog tepiha (golf Dubai), plodne oaze, otoci u obliku palmi usred mora, lagodan život za bogate i – domaće (o tome više kasnije) uz restorane i kuhare, klubove i DJs, golfere, tenisače, vozače Formule 1 itd... vrhunske svjetske kvalitete. I o tome kasnije.

A robovi su danas strani radnici na brojnim građevinama, iz Indije, Pakistana ili Kine (ti su najbrojniji) koji žive u grupama od 6-12-20 osoba po sitnoj sobici (vidi dolje video Dubai's dirty little secret) u naselju kontejnera. Uz zaradu od dolar-dva dnevno..Da li je Dubai izgrađen na znoju, suzama i leševima neprivilegiranih, najsiromašnijih? Na neki način je. Istina je barem imaju posao na gradilištima i da su bolje plaćeni nego u npr. Indiji ili Pakistanu ali je isto tako istina da ih poslodavac uvijek drži „na kratkoj uzici“ (slično kao u Hrvatskoj) odnosno uvijek isplaćuje za zakašnjenjem od najmanje mjesec-dva kako bi radnici bili prisiljeni ostati na poslu a ne davati otkaz. Također je često oduzimanje putovnica. Radnici uglavnom rade bez potrebne zaštite i navodno je smrtnost na gradilištima relativno velika. Pišem o onome što sam sama vidjela ili mi je rečeno za boravka u Dubaju ili su mi pričali ljudi koji zemlju poznaju. Netko ove sve stvari možda neće primjetiti ali mene je zanimalo sve a ne samo med i mlijeko. Dok je naš vodič imao hvalospjeve za naselje u gradnji – Marinu Dubai – nije mu se previše svidjelo da je netko pogled iz visina (neboderi u izgradnji) bacao i na zemlju, upravo na strane jadnike koji izgledaju kao šaka jada. Nije mu se svidjelo da to snimam. Ponovno mi kroz glavu prolazi riječ 'apartheid'.




Oko tjedan dana nakon proglašenja krize i dugova od ukupno sto (100) milijardi USD, objavljena je i vijest na kome/čemu počinje štednja. Otpušta se desetine tisuća radnika iz Indije koji su Dubai izgradili u ono što danas jest. Prekida se radove. Samo je ove godine otpušteno preko 200.000 indijskih radnika koji su najugroženija skupina ove krize. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) ih prema brojkama indijskog veleposlanstva, živi čak 2 milijuna! To je četvrtina ukupnog broja stanovnika i polovica radne snage emirata.

Preporučam pogledati ovaj vrlo zanimljiv video:



Prostitucija je u arapskim zemljama zabranjena i u Dubaju je službeno nema. Ali kako vladari znaju što je stranim radnicima potrebno (kruha i igara odnosno seksa), jer borave i po godinu dvije izvan domovine, mudro su riješili i taj problem. Prostitutkama se ne zna broja a meni se činilo da ih u svojem cijelom životu nisam vidjela toliko koliko u ovih nekoliko dana Dubaia. Bile su posvuda, prvu večer u nekom restoranu, pa u hotelskom lobiju, u baru hotela Hilton, u restoranima, na cesti, kao pratnja na arapskoj noći itd. Na našem je letu bila čitava skupina ruskinja i ukrajinki za koje je bilo i više nego očito zbog čega su ovdje ali i da dolaze po nečijoj (skupoj) narudžbi. Prostitucija „ne postoji“ a službene se procjene dakle ne znaju ali se i tu može čitati između redaka. Netko im je morao srediti vizu (obično je to za privatne osobe hotel u kojem ćete boraviti ili poslodavac) a radne se vize ne dobivaju tako lako. O ovome su više pisali neki drugi blogeri ali osnovno je da vizu dobivate za određeni posao. Ako posla nemate i ne nađete ga ponovno u roku od 4 tjedna, morate napustiti zemlju. Mnoge prostitutke tko zna preko kojih kanala dolaze u zemlju i ostaju nakon isteka vize pa je tako u jednoj akciji protiv prostitucije protjerano odjednom više tisuća prostitutki iz Kine. A one čine samo jedan dio ove mnogobrojne populacije u gradu i emiratu u kojem službeno živi oko 1,6 milijuna stanovnika.

Evo jednog odličnog filmića (serija od ukupno 4) o jednoj fenomenalnoj osobi, amerikanki udanoj za Dubajca.



Gledan iz visine, Dubai se čini upravo ogromnim jer je spojen sa susjednim emiratom Sharjah u kojem – prema pričanju – žive i ti siromašni radnici. Moram priznati da je pogled odozgo divan (slijedi panoramska serija slika s vrha hotela u kojem smo boravili), beskrajno plavetnilo neba (tu rijetko pada kiša) i mora te žutilo odnosno gotovo pa bjelina pijeska.

pogled iz starog dijela grada Deire prema kraju Dubai Creek-a (neke vrste fjorda) i pustinji.




pogled oko sredine.



pogled prema moru



Pogled prema moru i „palmi“- umjetnom otoku.





Ovo je već pogled na susjedni emirat Sharjah koji je doslovce spojen s Dubajem.





Neki će za Dubai reći: ah blago njima, oni imaju naftu. To je samo djelomično istina. Upravo zbog te male količine nafte iz ustiju domaćih ćete se naslušati riječi: budućnost, turizam, vizija...Vladar Dubaja je imao viziju iz emirata napraviti svjetski centar trgovine, financija i turizma, sa nizom superlativa. Viziju je bazirao i na izgradnji naj naj naj građevina, privlačenju najboljih stručnjaka, izgradnji igrališta za bogataše.

Od superlativa uskoro zaboli glava jer se uskoro čini da megalomaniji ovog emirata nema kraja.

Dubai ima nekoliko najviših zgrada na svijetu, od kojih se visina najviše – Burj Dubai – još drži u tajnosti, do skorog službenog otvorenja a kako nitko ne bi preoteo rekord. Zasada se spekulira da će to biti oko 816 metara.

Tu je i najviši hotel na svijetu, Burj al Arab, građen u obliku jedrenjaka. Prekrasna zgrada koja je zaštitni znak Dubaia i koja ga je proslavila po svijetu od dana izgradnje prije 10 godina. Visina je preko 300 metara, odnosno više od Eiffelovog tornja. Sve te brojke svi Dubajčani znaju napamet i rado i non stop ih ponosno citiraju.

Od vozača na pustinjskom safariju ćete tako doznati (i kasnije provjeriti) da je jedna postaja tek otvorene podzemne (a više nadzemne) željeznice najveća u svijetu, da se na gradilištu pored kojeg se vozite gradi zabavni centar koji će biti poput Disneylanda a opet (naravno) veći od Diznilenda na Floridi. Drugo je gradilište budući najveći shopping centar na svijetu. Kako je shopping veliki izvor prihoda ovog Emirata (o tome puno više kasnije) tako su i shopping centri u neprekidnoj izgradnji. Tu se nalazi čak 7 najvećih shopping centara na svijetu od kojih je najveći Dubai Mall, smješten uz sam Burj Dubai i u sebi ima i klizalište olimpijske veličine te akvarij na četiri etaže koji je najveći na svijetu (naravno). Gradi se i najveći aerodrom na svijetu, uz dosadašnji poprilično veliki koji je već godinama važno presjedalište na putu u Aziju ili na južnu polutku. Sadašnja zračna luka ima pak (očekivano?) najveći duty free shop na svijetu :D. Čini se da što god da se ovdje gradi, da je odmah najveće ili najviše na svijetu. Ali i to je marketinški plan, ta vizija za budućnost koju je imao osnivač Dubaja.

Vodu ćete platiti više nego benzin kojemu je cijena oko 30 centi po litri. i ako ste Dubajac, u vlastitoj ćete zemlji naručivati na – Engleskom jeziku.

Nastavit će se....

o alkoholu, shoppingu i zlatu, arapskim noćima i beduinskim večerima u pustinji....

( a propos alkohola, na kuharici su recepti za odrasle, za punch i kuhano vino

Komentari da/ne?

citam

ovo je samo moj mali podsjetnik na blogove koje posjecujem, to ne znaci da su mi tu svi favoriti. nemarno osvjezujem ovu listu i svako malo shvatim da na njoj nema nekim meni dragih blogera kojima ne propustam niti jedan post. neka mi oproste na kaoticnosti, nije namjerno. ali sigurna sam da znaju koliko ih volim pratiti i da se nece uvrijediti:

sjor profesur
brod u boci legendarni
marchelina
kritika pragmaticnog uma
kengur
xiola
tyche
cranberry
champs
bugenvilija
suzette
JJA
macka u martama
MiniMaxine
seoska idila
Zvrk
brunhilda
Viola
Tea
kamena kucica na skoju
sklodowska
Zona
gustirna
ciovka

njamnjam
marina kuharica za male i velike
trogirski gastronom
enogastromama
cooketa
torte
dalmacija
pijesak u gacama
miris, zlato i zacini
kucanica u japanu
kabulske price

fotke
remek djela bugenvilija: Foto Tvornica Snova
remek djela blue veki

Copyrightom zasticeno.
Nemojte "posudjivati" moje fotografije, tekstove ili price i objavljivati pod svojim imenom. Pitajte i dogovorit cemo se.

od 20.5.2013.