Moj prijatelj genijalac ima neke genijalne ideje. I samo mene maltretira s tim idejama. Nažalost. Prvo da objasnimo zašto moj prijatelj dobiva te genijalne ideje, pa ćemo onda spomenuti najnoviju. Moj prijatelj ima previše slobodnog vremena jer je nezaposlen. Sve jasno.
Danas je on mene tako cijepio na kavi. Počelo je ovako. 'Zašto se rakete lansiraju okomito?' upita dragi prijatelj. Moja preporuka da malo prelista knjige o fizici nije naišla na plodno tlo i on je samo prešao preko nje kao dijete preko svježe izbetonirane stepenice. 'Zašto one ne uzlijeću kao avioni?' Malo me, moram priznat, već počela hvatati nervoza. 'Oćeš čut moju ideju kako bi tribali lansirat satelite u svemir?' Pušem kroz usta i mrljam 'Da čujem.'
'Ja bi satelite ispaljiva iz topa.' Reče on to kao iz topa. Da ponovim: topa. 'Eee jebate, priznaj da je odlična ideja! Bit će neki top koji ima cijev promjera deset metara i on će ispaljivat satelite. Oni kad izađu iz atmosfere onda će se rastvorit i to je to.' Genijalno. Što reći? Ne znam da li sam ponovio da moj prijatelj ne radi. Nema posla. Puno slobodnog vremena. Genijalne ideje. To mora bit jebeno brz hitac. Brži od Brus Lija.
Ipak, ova ideja nije nadmašila onu staru od prije deset godina kad mi je otkrio kako se obogatit i živjeti kao car do kraja života. Bilo je to jedne ljetne večeri kad smo na stadionu obližnjeg nogometnog kluba udarali loptu jedan prema drugom. Tad je podijelio sa mnom svoj plan. A on je glasio ovako: 'Sa osamnaest godina ću uplatit lotto, dobit i do kraja života živit ka kralj.' Eto dragi moji. Sad znate kako uspjeti u životu. Samo, nemojte nikom reći. Netko će vas prestići i ukrast vam svako bogatstvo.
Moj prijatelj genijalac. Oduševljava. Zaista. Blago meni. Top.
|
