ja nisam luzer....

30.03.2006., četvrtak

...

Dan tako lijepo počeo... Škola...plaža..sunčala sam se koliko sam mogla i fotkala i bila sam baš ok... I onda...bam... Alergija i svrbi te lice i peče i svi te pitaju zašto si tako crveni i ne možeš reći šta misliš... Pa te to sve skupa jako nervira.... Ali bit će bolje i strah te, šta ako ti to bolje dođe, ali ti ne bude dobro jer se navikneš na ovo nebolje.. Ja ne volim ovo nebolje..... Ali bit će bolje jer ću se uskoro moći kupati i sunčati do mile volje... Moći ću u more... Iako me strah... A volim ga.... I onako... Zatvorila oči i čulo se samo more i neki gliser u daljini i imala sam osjećaj da je ljeto... LJETO... Kako dobro... Ma bit će mi divno... Čak i ako šljive budem kupila, znam da hoće.... Sunce...stalno...ma bit će lijepo....
- 21:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve je to u glavi....

Linkovi

Svirajte mi jesen stiže- Đorđe Balašević

Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom
kroz bašte i prečice znane
a u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
suvenir na stražarske dane

Ušao sam na prstima
mati beše već budna
i brzo se prekrstila
reče, prošlo je ko za čas
baš si stigao dobro
jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati, a ti ćeš birati

Svadba beše ko svadba
i šta da se priča
parada pijanstva i kića
i poznata cura u belom
već po redu poželeh im zdravlja i sreće
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom

Tad me spaziš cigani
kum je tražio pesmu
al´ ja sam stig`o, briga njih
širok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako
al´ danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati

Svirajte mi jesen stiže dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova za veselje i svatovac
al´ ja moram čuti tu romansu

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
polagano da mi ne bi koja reč promakla
sklon`te čaše i bokale
razbio bih svet od šale
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja

Retko odlazim kući, a pišem još ređe
i slike su bleđe i bleđe
pa lepe potiskuju ružne
al´ nekad piručim piće
i tako to krene
pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tužne

Nikom ne pričam o tome
brzo dođe taj talas
i znam da ću da potonem
spas mi donose cigani, oni imaju srce
za svakog od nas, briga njih
oni ne pitaju šta da sviraju

Svirajte mi jesem stiže, dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac
al´ ja moram čuti tu romansu

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
polagano da mi ne bi koja reč promakla
sklon´te čaše i bokale
razbio bih svet od šale
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja