KROZ PAKLENO DO NEBESA

Nedjelja, temperatura vrlo visoka, sunce prži, … Igor i ja malo kasnimo ali se ipak uspijevamo naći s Mirotom i krećemo; naravno na kaficu, a tek onda dalje prema Klani i Hahliću. Još smo puni volje i snage i vozimo se šumom, makadamom koji je baš dobar, komentiramo. Ali uspon je sve strmiji, šljunak sve veći, a auto nizak… Nema nam druge, uparkiravamo se, ruksake na leđa, gojzerice na noge i krećemo pješke dalje. Sve bi bilo ok da nije bila stalno uzbrdica i da sunce nije tako pržilo, a ja s dvojicom momaka u naponu snage. Umrla sam…

Dakle, cilj našeg izleta bilo je pronaći tri trigonometrijske točke u prirodi. Za one koji ne znaju, SIH ima dogovor s Geodetskim zavodom o traženju određenih točaka u prirodi (fotografiranje, skica, opis) kako bi se provjerila neka stara mjerenja ili za izradu nekih novih karata, ne znam niti ja točno. Uglavnom, topografska karta iz 1997., koju smo imali, je totalno u komi. Nisu ucrtane ceste koje postoje, a ucrtane su ceste koje ne postoje. Pa se ti snađi. A tamo ima milion brda, sve istih visina. Za poludit'. Uglavnom orijentirali se jesmo, vidjeli smo brda gdje se moramo popesti i krenuli smo po azimutu prema cilju. A joj!!! Sad znam zašto se to područje zove Pakleno! …I nakon oštrog uspona vidimo tabelu „kroz pakleno do nebesa“. A iza nje … Bucin plato! Baš prekrasno!!!! Kao u bajci! Ili nekoj drugoj planeti! Ali malo smo pogledali kartu, malo naš cilj u daljini, malo vrijeme na satu i odlučili smo se ipak za povratak.

Usput smo se popeli na vrh Vojak, napravili skicu, fotografije, izvještaj i krenuli put Rijeke.

Na žalost, nismo uspjeli riješiti sve tri točke ali kažu zrno po zrno pogača pa i jedna točka nije za baciti. Ali dan nam je bio ispunjen i uživali smo u ljepotama Paklena (barem jednog malog djelića) i umalo došli do nebesa.

Sretno sljedećoj ekipi koja bude odrađivala još ove dvije „točkice“!