BRĐANSKO UPRAVNI IZLET – KORITA 2008.

Dakle, neću niti spominjati da je ovaj tekst već bio napisan ali se izgubio na putu snimanja s kompjutera na disketu. Znam, metoda je na palentu, ali drugačije ne mogu.
Ovo će biti skraćena verzija prvog teksta. Ovaj naš izlet deševao se 6. i 7.09. Išli smo na Učku jer smo morali pronaći trigonometrijske točke kako bi povećali odredski budžet, ali i kako bi boravili u prirodi naravno. Okupljanje je bilo u Matuljima u kafiću preko puta autobusne stanice. Bilo nas je 8. I to: Koka, Sanja, Boki, Tamara, Željka, Petra, Sale i ja (Cilja). Nakon popijene kavice krenuli smo put Učke, točnije vrha Vojak. Uh, kako nam je s autima bilo teško doći do vrha. Na samom vrhu (kuli) nalazila se prva TT (trigonometrijska točka), skicirali smo je, malo se poslikali, pečatirali knjižice i krenuli na 2. TT. 2. TT je bio Suhi Vrh do kojeg smo se malo spuštali, pa malo uspinjali. Na samom vrhu nismo mogli pronaći TT jer je Željka tvrdila da mora biti željezna oznaka (križ). No, kako ga nismo mogli pronaći, a Crni nam u tome nije pomogao zaključili smo da je to oznaka križ označen crvenom farbom na kamenu. Od ukupno 9 TT mi smo našli dvije. Jeeeeee. E, da. Pogleda na Rijeku nije bilo jer su je zakljanjali oblaci. Da skratim. Za traženje 3. i 4. TT odlučili smo napraviti dvije ekipe i to ekipirane po autima. Naravno da je ona druga ekipa mislila da je prva dobila lakši zadatak. No, ispostavilo se da je ekipa u vozilu Suzuki SX4 4X4 (pogon na sva četiri – kotača) došla s autom skoro do same TT. I tako je 1. ekipa iako je u rekordnom roku pronašla TT došla na dogovoreno mjesto druga. To dogovoreno mjesto bio je restoran Dopo lavoro (poslije posla). Već je bilo debelo poslije podne i mi smo krenuli prema planinarkom domu Korita. Ako vas zanima Planinarski dom Korita nalazi se na Ćićariji, dolazi se preko Lupoglava u kojem se skreće u smjeru Lanišća do mjesta Brgudac. Mi smo skretanje fulali. Došli do Ročkog polja i vratili se. Do same planinarske kuće čekalo nas je još 45 min planinarenja s full opremom. To smo savladali svako u svom vremenu i došli do ispred doma na korita. Korita su poveće drvene ili od nekog drugog materijela posude koje služe za hranjene svinja ili nekih drugih životinja, a može i za pojenje, pranje i umivanje. Na koritima smo se napojili čiste izvorske vode i valjda odmarali. U jednom trenutku su nam se pridružili i konji koji su isto tako bili žedni kao i mi. Jedan po jedan dolazili su, a mi se nismo mogli načuditi. Bilo ih je 14. Zatim je došlo do slikavanja i divljenja tim ljepim, ali pomalo zastrašujućim životinjama. U dom smo stigli oko 18,30 h. Na svu sreću domar je već naložio vatru za roštilj, jer neznam kada bi jeli. Ovako smo za stol sjeli u 22,00 h. Hvala domaru, Bokiju koji je roštiljao i Koki koja nam je kupila jetrica. Dobro smo se najeli. Poslije je trebalo održati i sastanak zbog kojeg se ovaj tekst zove brđanksko upravni izlet s naglaskom na upravni. Sastančilo se do dugo noć. Riješavali su se problemi, dogovarali se za rad u predstojećem razdoblju. Sanja je to sve lijepo zapisala i krenula na počinak, mislim prva, a ostatak je još ostao razgovarati. Naravno tema izviđačka. Krenuli smo i mi na počinak i naravno prije spavanja, točnije u posteljama otpjevali odredsku himnu. Struju nismo mogli odigrati jer su neki spavali na katu, a i Željka nije htjela uhvatiti puha za ruku. Kada smo već kod Željke, nisam vam spomenula da je na putu do pl. doma izgubila novčanik. To nam je ponovila dosta puta, i prije spavanja i za večerom… Prve riječi ujutro su inače “dobro jutro”, a Željki “Lako vama kada vi niste izgubili novčanik”. Nitko od nas nije niti mislio da ga je izgubila već da joj je najvjerojatnije ispao u autu. Drugo jutro (točnije u 12,30 h) smo krenuli na Veliki Planik. I to nam je nekima bilo naporno, ali nismo odustali. Nitko ne želi biti “partibrejker”. Došli smo do vrha, a oni najodmorniji i s najjačom voljom išli su i na Mali Planik. Ukupno smo pronašli 6 TT. Ostale 3 smo ostavili za neki drugi izlet, akciju, aktivnost. Spuštanje do auti je bilo mukotrpno pješačenje koje je trajalo i trajalo. Pri kraju spuštanja Željka se prisjetila da je izgubila novčanik i odlučila nagraditi onog tko prvi ugleda njen novčanik. Ne znamo što je nagrada, ali samo da je podsjetim da su 1. ugledali njen novčanik Sale i Petra. Onda? Dali je obećanje ludom radovanje ili će biti nagrade? Bilo nam je lijepo kao i uvijek. I to je to. Više neću nositi kruh kući i neću se prijavljivati za pisanje teksta dok se ne moderniziram i ne povećam broj članova kućanstva.

...i svoj odred voli... Cilja