30 godina dragih nam prijatelja...

17. studenog O.I. "3. maj" proslavio je veliku obljetnicu - 30. godina Odreda. Pozivnicu za svečanu akademiju, a i za feštu smo dobili prije i rado smo se odazvali... Evo kako je to bilo: duuugo smo mozgali oko poklona - pa nešto izviđački, pa da nije previše sladunjavo, treba biti originalno, pa smo bili bez ideja, pa smo imali previše ideja... uf... Ipak, uspjeli smo dogovoriti 2 stvari - veeeliki transparent i sliku... Onda se javio novi problem... a šta ćemo napisati na te dvije stvari? Za sliku smo zadužili našu pjesničku dušicu - Elizu, a oko transparenta smo raspravljali potiho u odredu... Ne znam točno tko je šta rekao ali razgovor je išao otprilike ovako: X: A da napišemo njihov poklič? SVI: (tišina, zbunjeni pogledi)... Y: Šta stvarno? X: Pa bilo bi fora... Y: Ok, ali Miro ne smije nikad saznati... Trebalo je neko vrijeme da netko i kaže naglas to što smo napisali, a onda je već bilo lakše... pa koliko puta ćemo napisati, u kojoj formaciji... jedino oko čega smo se odmah usaglasili je boja... I tako mi krenuli u izradu jedne srijede kad ono ŠOK!! - upadaju Đole, Bedžo i Marčelja u prostorije... srećom, nismo još počeli farbati pa nisu ništa skužili ali bilo je blizu.. Kasnije su mi rekli kako im je bilo malo čudno što smo u pregačama, ali su zaključili da smo stvarno fanatici za čistoću pa se valjda tako obučemo kad sređujemo odred... Razlog njihova dolaska je bio da nam još jednomzahvale na pomoći na Lipsusu krasnom tortom... Mi smo se naravno rastopili... I šta reći nego: Nema na čemu i drugi put... I onda smo se bacili na tortu , odnosno torte pošto je i Andreji nedavno bio rođendan pa nas je i ona odlučila počastiti... (Sretan rođendan Andreja, sori na slici.. hihihi...)
Akademija je bila zakazana za subotu u 13 sati u Filodramatici. Našli smo se u El Riu na kavi za posljednji dogovor i zamatanje poklona... Opet najveća diskusija oko transparenta... bilo je dosta prijedloga, ali nisu svi za javnost... Odlučili smo se da ćemo ga svi skupa podignuti na dogovoreni znak dok Željka predaje sliku... Tako i bi... Program na akademiji nas je oduševio, pogotovo srcedrapateljski filmić... Željka mi je u povjerenju prišapnula: Dobro da su ga isprekidali jer bi se rasplakala.... nije jedina... (a znate mene... ) Čestitamo (još jednom) svima rođendan odreda i na osvojenim zahvalama i priznanjima. Nakon svečanosti preselili smo se u njihove odredske prostorije na kratku zakusku, a onda svako svojoj kući da se skockamo za feštu.
A šta reći o fešti... Čudno je to, izviđači u sjajnim cipelicama umjesto gojzerica, kravate umjesto marama, fina odjeća umjesto one "za izviđače"... Dakako, najveća zvijezda je bio Mutni koji je specijalno za tu prigodu kupio novo odijelo... Fino se jelo, malo se popilo, puno se plesalo... I tako do 3 sata u noći kada se velika većina preselila u Amforu na malo intimniju (i izviđačku) atmosferu - polumrak i gitara... I svi u glas... dočekali smo Balaševića i zoru..


...i svoj odred voli... Koka

Još slikica i tekstova je bilo na scoutparku i na oi3maj.net