Odred izviđača PRIMORJE Rijeka

16.06.2007. ODRŽAN IZVANREDAN SASTANAK UPRAVE ODREDA

četvrtak , 28.06.2007.

PRISUTNI: starješina, načelnica, ekonom, blagajnica, predsjednica kluba brđana
OSTALI PRISUTNI: Piggy (O.I. N.B.Đebo)
ODSUTNI: tajnica, vođe družina x 3

Zbog velikih «psihičkih problema» uzrokovanih slušanjem loše glazbe na radio postajama, i protesta zbog održavanja narodnjačkog koncerta na drugom dijelu Zagreba, Uprava odreda skupila se na zagrebačkom Jarunu u svrhu prisustvovanja na manifestaciji Rokajfest.
Neki članovi su ujutro imali i dodatne izviđačke obveze u SIH-u, a neki su došli isključivo u privatnom aranžmanu. Iako je većina članova Uprave došla odvojeno, našli smo vremena, i naravno volje, za par minuta ovog izvanrednog sastanka. Odluke koje je donijela Uprava vrlo su važne i ostat' će poznate samo članovima prisutnim na ovom sastanku.
Kiša je padala u potocima, blata je bilo na tone, a dobra muzika nam je punila uši (..hm, zvuk baš i nije bio tako dobar ali…). Pokazali smo da izviđači ipak imaju dobar ukus i da mogu …usprkos kiši, vjetru, oluji… rokati nut do kasno u noć.

…it's only rock'n'roll, but I like it… (The Rolling Stones)

...i svoj odred voli... Vesna

"Rijeka snova"

ponedjeljak , 11.06.2007.

Misliš da je prošli logorovanje bilo super, genijalan i neponovljiv? Čekaj da vidiš ovo! eek
Nikad nisi bio na logorovanju? Pa vrijeme je da otkriješ o čemu to svi pričaju cijelu godinu...

Kako se ove godine logorovanje organizira na razini Saveza izviđača Rijeke, sudjelovati će preko 100 izviđača. Koliko prilika za nova prijateljstva! Naš grad pod šatorima podignuti ćemo na prekrasnom terenu pokraj Lokava, u blizini Lokvarskog jezera, a nedaleko park šume Golubinjak. Imaš priliku doživjeti i proživjeti poseban izviđački logor, prožet duhom 100-godišnjice...

Koja je priča? 01.08.1907. na Brownsea Islandu u 8 sati ujutro Robert Baden-Powell puhnuo je u kudu rog i označio početak prvog izviđačkog logorovanja. Tako su 22 dječaka podijeljena u patrole Vukovi, Bikovi, Gavrani i Šljuke zajedno s BP-jem stvorili pokret koji će zahvatiti cijeli svijet i danas okupljati 28 milijuna ljudi. Ideju o stvaranju izviđačkog pokreta BP je pronašao u svojem praktičnom životnom iskustvu sa željom da pridonese odgoju djece i mladih izvan škole, radom i životom u prirodi u kojem svi sudjeluju, međusobno surađuju i pomažu jedni drugima. Upoznajući prirodu i boraveći u njoj, učili su kako planirati odlazak u prirodu, podići šator, naložiti vatru, pripremiti jelo, kako preživjeti u prirodi. Osim tih osnovnih znanja učili su i topografiju signalizaciju, pružanje prve pomoći i slično. Svaki je izviđač morao biti odgovoran prama sebi i drugima, pažljiv, odan, častan, hrabar, veseo i štedljiv. Ovo je prilika da zajedno sa svojom patrolom iskusiš čaroliju koju je započeo BP.
Ali i mnogo više mah
...sam podigni svoj dom, izradi si police, sredi šator...
...nauči živjeti s prirodom i u prirodi...
...snivaj ispod nema osutog zvijezdama...
...iskusi neograničene količine smijeha i zabave...
...sklopi nova prijateljstva i produbi stara...
...provedi večeri uz logorsku vatru...
...plivaj u obližnjem jezeru, otiđi na bivke i izlete...
...nauči se orijentirati i savladaj znanje iz topografije...
...usvoji vještine, vještarstva i nova znanja...

Osjeti onaj poseban duh logora koji nikome ne možeš objasniti ni prepričati nego ga je potrebno doživjeti!
Dođi sanjariti s nama o prošlih 100 godina izviđaštva i maštati o sljedećih 100...

Kada?
20. srpnja - 05. kolovoza (svi)
29. srpnja - 05. kolovoza (poletarci)

Cijena (za drugog člana obitelji -20%)
935 kuna (svi - s plaćenom članarinom do 31.06.!!)
440 kuna (poletarci)

Prijave (akontacija 200 kuna) i uplate se primaju srijedom od 20:00 sati u odredskim prostorijama...

Bili smo u Puli!

nedjelja , 10.06.2007.

I Primorjaša je opet bilo skoro pa najviše! Bili su tu: Klara, Dea, Dubravka i Manuela (Trn u oku), Arnela, Luka i Roberta (Juckella and d'company), Boki, Nataša, Petra, Tamara (Smijeh's), Sandra, Nevena, Eliza (državni suci), Eva, Vida (u posjetu u petak), Željka, Vesna, Cilja (u posjetu u subotu).
A još ih je nekoliko trebalo doći, ali su imali tekućih problema, ili slomljene kosti, ili jednostavno puno toga za učiti...

Pa da vam sad ispričam kako je ovo natjecanje bilo za ekipu Smijeh's. Prvo što se mora reći je da nam je jako falio Salem, bez kojega jednostavno nije bilo isto. I nismo bili onoliko dobri koliko smo mogli biti. Ali kad Sale samo sere bez veze!
Srećom smo u ekipi imali SNE koje su pazile da sve bude kako treba i da damo sve od sebe. Na čelu sa naravno vođom ekipe E koja ne samo da pazi da budemo najbolji nego je uvijek tu i za motivacijske govore. A i pazi da se svi drže pravila ponašanja.

Druga važna stvar u vezi PIP-a je da ćemo ga zapamtiti po kupanju. Stvarno nema boljega nego kad se nakon staze prljavi i znojni bacite u hladno more i točate umorne nožice. A ako ste kao E, onda možete i slikati umjetnichke.

I treća važna stvar je da smo bili OPET NAJBOLJI! Tuke su osvojile 7. mjesto na DIV-u, Juckelle 3. mjesto na DION-u, Smijeh'si 7. mjesto na PIP-u i 2.mjesto u Državnoj izviđačkoj ligi. Važno je napomenuti da se za ovaj plasman u ligi borilo čak osmero ljudi i svi smo zajedničkim snagama postigli da budemo ovako dobri!

I još par riječi za kraj:
Ma bilo nam je super!
Stekli smo puno novih prijatelja, a neki su se lijepo i odmorili. Prepoznajete li ove lijepe guze koje bezbrižno spavaju dok drugi idu na stazu?

I za kraj pozdrav SNE koje nam daju motivaciju i snagu da izdržimo i kad nam je najteže! Curke, kissach!

...neka osmijeh bude tvoj kishobran...

...i svoj odred voli... Tamara

Dobrovoljno davanje krvi

subota , 09.06.2007.

U srijedu, 6.06. oko 17.00 sati, 4 primorjašice dobrovoljno i uspješno su dale krv. Nekima je to već
rutina (Cilja, Nataša i ja), a neki su dali krv po prvi put (Tamara, svaka čast!), nadam se ne i
zadnji...
Naša Vesna imala je veliku želju ali je nažalost nisu primili, dok se naša Petra vec drugi put
izvlači na istu foru (bogami, sljedeći put nema opravdanja!)... Nakon sto smo obavili ono zbog čega smo došle i izmaltretirale sestre, otišle smo na časicu razgovora i babinjanja u kantinu bolnice...
Do sljedećeg DDK u listopadu, pozdrav svim davateljima...

...i svoj odred voli... Željka

A ja sam našla podatak da je SVJETSKI DAN DARIVATELJA KRVI - 14. lipnja (u četvrtak!) - pa vam ovom prilikom svima čestitam! Za listopad molim da me se obavijesti ranije da to stavimo na blog - možda se još netko odazove!
Koka

Nešto malo povodom Svjetskog dana darivanja krvi:
U Hrvatskoj se godišnje prikupi oko 160 tisuća doza krvi koje daruje oko 90 tisuća ljudi. U svijetu se godišnje prikupi oko 81 milijun doza krvi, a sama Sjeverna Amerika godišnje treba oko 15 milijuna doza. Stoga se, kako je rečeno, puno ulaže u zamjenske pripravke, no ti zamjenski pripravci još uvijek ne mogu spasiti život.
Svjetski dan darivatelji krvi obilježava se 14. lipnja kada se zahvaljuje svim volonterima - dobrovoljnim davateljima krvi za njihov dar krvi.
Ove godine Svjetski dan krvi posvećen je "Sigurnoj krvi za sigurno majčinstvo" kako bi se naglasio značaj dobrovoljnih davatelja kriv koji sudjeluju u spašavanju života tisuća majki i njihovih novorođenčadi... više...

...i svoj odred voli... Koka

E moji Primorjaši...

petak , 08.06.2007.

Od 3 ekipe niti jedna nije krenula potpuna sa kolodvora... Dobro, Trnu u oku će se sutra ujutro priključiti Ana i Manuela (ako Ana nije slomila prst), kod Smijeh'sa je u zadnji tren ispao Sale - tekući problemi, a Juckelle - Roberta, Luka i Arnela - sretno vam bilo, nadam se da ćete nešto pametno raditi ta 3 dana... (a ostatak Juckella - učiti i samo učiti...) Nadam se da imate sve od opreme (a već znam kome šta fali). Prošla su vremena kad će vas brđani spremati za natjecanja - vrijeme je da sami to radite - za sebe i za mlađe članove... Izgleda da će se učiti na greškama, a ne na dobrom primjeru... namcor
Zaključak - sretno svima, dajte sve od sebe - mi navijamo za vas... thumbup

...i svoj odred voli... Koka

Državna izviđačka olimpijada 2007

srijeda , 06.06.2007.

Kao što već svi znate, Državna izviđačka olimpijada se ove godine održavala u sklopu Zborovanja. Ekipa Opet najbolji, osim po tome što su najbolji, isticala se i po prekrasnim odredskim majicama i trendy accessoarima.
Iako smo dobili tri pehara, niti jedan nažalost nije bio za ukupni plasman... Kako to? Pa eto ovako...
Prvo smo se natjecali u cijepanju oblice, gdje Boki nije uspio obraniti čast odreda i pobijediti Ciljin rekord. A na početku je izgledao tako dobro, Boki se muški borio ali žilavo drvo se ipak nije dalo.
Onda smo išli na paljenje vatre koju smo odradili super i bili smo... pa koji nego OPET NAJBOLJI! A moram napomenuti da je borba za grane bila žestoka.
Čvorove smo isto rasturili, baš kao i signalizaciju. Morse je prošao super, a semafor još i bolje – u vremenu u kojem neki nisu stigli poslati ni 60 slova mi smo ih poslali 65, i to bez greške!
I u šatoru smo bili dobri, toliko da nas je snimila i ekipa Nove TV. Nataša, kako ti to što možeš dignut i spustit šator u 3 minute služi inače u životu? nut
I uslijedio je orijentacijski kros – trčali smo kao ludi ali ipak se ne možemo mjeriti s nekim manijacima koji su cijelu stazu prešli u pola sata. Ali dali smo sve od sebe!
I još smo nakon svega pokazali iznimnu hrabrost i dali krv! Vidite samo ta lica!!

Sve u svemu bilo je super, mi smo se trudili napraviti najbolje što možemo, i bili smo najbolji, a da nije bilo nekih sitnih greškica, vidjelo bi se to i po plasmanu...

Pozz svima!

...i svoj odred voli... Tamara

"Lukrecija" - vijesti iz dijaspore...

petak , 01.06.2007.

Što još izviđači mogu ili kako je Eliza postala glumica i još par stvari

Uglavnom, na izviđačima učimo svašta, a od onih stvari koje sam za ovu priliku iskoristila je organizacija, vezanje čvorova (doduše, jest da je u igri bio samo ambulantnim, ali...) i tvrdoglavost da se ide do kraja. Prošle godine sam u sklopu seminara iz starije hrvatske književnosti napisala dramu Lukrecija, a cure iz Dubrovnika su prevele dijaloge na dubrovački iz 16. stoljeća. O čemu je priča? Evo jedne jako skraćene verzije , ali imamo snimku, pa kad je prebacimo na DVD donesem u odred. Glavni lik je djevojka iz plemićke obitelji kojoj je dosta takvog života (plemkinje su bile u groznom položaju u to doba, nisu imale nikakvih prava), pa odlučuje da bi probala slobodu koju imaju muškarci. Jedini način da to učini je prerušiti se u muškarca. U jednoj konobi upoznaje Pomet družinu i s njima se zafrkava, zafešta, glumi u predstavi.... Nakon mjesec dana upoznaje i Držića, zaljubi se u njega. Njemu treba neko vrijeme da skuži da mu je Lukrecija super i oni ipak završe zajedno. Ali Držić mora otputovati do Zadra, a dok je on na putu vraća se njen 37 godina stariji muž Miho. Njenu prevaru je vidio i Dživo, jedan lik iz Družine i javio to mužu, pa se Lukreciji sudi i ona biva osuđena. Čitavu priču priča i komentira pripovjedačica koja je iz današnjeg vremena, pa govori današnjim hrvatskim jezikom.
Ove smo godine odlučili biti hrabri i izvesti ju... Popesti se na te daske koje život znače ipak nije bilo tako lako kao što smo mislili.. štoviše, da mi je netko rekao što sve treba napraviti za predstavu ne bi mu bila vjerovala. I sad smo mi pola godine uvježbavali i paralelno sređivali scenografiju, kostime, muziku (doduše 5 dana prije predstave, ali je upalilo), svjetlo (2 sata prije predstave, duuuuuuuga priča...), nabavljali rekvizite... Ja sam igrala, a koga drugog, nego pripovjedačicu. A onda je došao i taj dan. Nedjelja 27.5. i vrijeme premijere. U backstageu kaos. Adrenalin puca, a trema je toliko prisutna da jedva dišeš. Tih dana sam slušala samo Six pack jer me jedino on smirivao. (Zašto? Ritam njihovih pjesama se poklapao s ritmom mog disanja...) Jel' tonac stigao? Hoćemo uspjet upasti u kabinu za svjetlo? Odnijeli su nam krevet, kako ćemo sad nabaviti novi? Di je petrolejka? uglavnom, ludnica... ali nekakva pozitivna. Predstava je uspjela. Trajala je sat i 40 min, došlo nas je gledati 450 ljudi, a komentari su bili više nego pozitivni. Jedna profesorica je komentirala da smo bolji od predstave Dundo Maroje koja igra sad u HNK-u u Zagrebu. naughty Došli su i neki izviđači (Botaši, Aco, Krasanka, Damir...), pa bi im zahvalila što su nas podržali...
I što dalje? Sad smo nekako nabrijani i možda odemo na koju reviju amaterskih kazališta, a u međuvremenu smo dobili ponudu od faxa da damo glasove za CD za učenje jezika. I da, dat ću vam autogram, nema beda. Ah, težak je život zvijezde...