PIP 2006 i kako smo osvojili 2. mjesto...

Pip je gotov, medalje podijeljene, ali ostaje još priča kako smo došli do tog 2. mjesta. E pa probat ću vam ispričat bar dio onoga što se ovaj vikend dešavalo u okolici Pule, i to za ekipu Smijeh's... Ostali neka napišu svoje priče koje ćemo naravno objaviti... Da bi priča bila bolje, ubacit ću tu i tamo koju sliku...

Hm, najteže je početi... pa opet s krenuli smo... Krenuli smo u petak popodne... Dogovor je bio u 6 ispred odredskih prostorija 3.maja. Kasnili Boki, Sale i Vjeko od 3.majaca... (Mali prekid priče, da ne zaboravim: VEELIKO HVALA 3.MAJCIMA NA SVEMU, POGOTOVO NA ONOME ŠTO NE SMIJEM NIKOME SPOMINJAT... ) Konačno, krenuli - "malo" poslije 6... Dogovor je, stajemo u Plominu... ali ne radi kafić... damn, ništa od kave... . Ništa idemo dalje, i stajemo na pumpi... i netko kaže, mislim da nema večere... I ništa, svi skupa u Plodine, po zalihe... pa na kavicu... Kad smo riješili sve te goruće probleme, konačno opet sjedamo u auto i stižemo u Šišane... Već je oko 9 sati navečer, iz auta smo navili Ajmo Rijeka, tako da naši znaju da smo stigli... (hm, i da ostali znaju da stižu favoriti?). Parkirali, smjestili se, prijavili, predali predzadatak, kad evo ti organizatora, ajmo vi koji ste sada stigli, morse je već krenuo... Panika, panika... gdje je baterija, pa daj da jednom probamo... ... i tako mi probali, sve točno - 47 sekundi... u tom trenu većina nervoze je nestala i krenuil na morse... Poslali sve u vremenu, uz 2 greške... Svaka po jednu Sandra u primanju, ja u slanju... (Samo da kažem, da sam nakon toga ja imala osjećaj da ćemo uzeti neko mjesto... onako 100%)... Večer je prošla kako je prošla, lagano druženje i VEČERU (ipak!!)... ali kao što ćete saznati dalje u textu, nimalo nam nije žao što smo se mi opskrbili u Plodinama...
Subota, rano ujutro, i kako to na natjecanjima biva, u jednom trenutku upada netko od organizatora u sobu i viče USTAJANJE!!! Ja se dižem, Nevena isto kao nešto... ostali ne trzaju... Pa dobro... Sve kao lagano, lagano... kada čuješ, startni brojevi od 101 do 104 kreću na start za 10 minuta... Kvragu.... imamo samo 10 minuta za probuditi Saleta... dobro da smo sinoć spremili sve stvari za stazu... I tako mi krenuli na autobus koji nas je dovezao na start... (Dok čekamo svoj red, smazali smo kilo kruha i svako po pašteticu... Dobro da smo se jučer opskrbili, ostaje nam još kilo kruha i zdenka sirići...) Odmah konstrukcija za prve dvije KS, i počinje skica dijela puta i dnevnik... Sandra nije presretna, ali počinje crtati, a Sale joj pomaže, Nevena pisati dnevnik, a ja skupljam već neke biljke za herbarij... I onda staza kao staza, priznajem, ova dosta lakša od ostalih, sa svojim zadacima... pa malo slika o tome na stazi, testovi, konstrukcija, herbarij, na ks... Sale traži svoju princezu

I tako malo po malo, rad po rad primicali smo se cilju... Ostalo je još samo za završiti kroki i herbarij...(Dok se radio kroki, uništili smo sve od hrane što nam je ostalo, a bili smo jako gladni pošto su nam 3.majci rekli da je ručak katastrofa i da bolje ne idemo. Čokoladu smo podijelili sa svima... Velika Dorina s lješnjacima...mmm) I sve bez minute kašnjenja... Sa zadnje kontrolke gdje se radio semafor (1 greška) lagano smo krenuli prema cilju... neki malo lakše od drugih, a šta sad dešava se... Vrijeme smo iskoristili do zadnje minute i nakon predaje i posljednjih radova, čekali smo još samo da prođe prva pomoć pa da odemo večerati... I dobro da smo čekali, jer bi bilo svega... Prva pomoć je izgledala ovako ali kao pravi izviđači sve smo točno odradili, oduševli suca i dobili naravno maximum bodova.. iako je baš izgledalo gadno, i nisu se svi htjeli primiti toga...
Večerali smo tako-tako, zafeštali dobro... Muzičar i njegov sintisajzer su napravili baš dobru atmosferu... Čovjek baš svašta zna... od Azre do Čolića... strašno...

Drugi dan, ustajanje malo kasnije... ali odmah šator... šok terapija... vrijeme 1:30. Solidno... Nakon šatora, odmah čvorovi... Kompanijali smo se koja ekipa će vezat, i dlanovi su odlučili - Sale, Sandra i ja... ne da smo pomeli ostale... svi su se čudili šta nam je bilo.. vrijeme 8:01 (ako se nekome čini puno, veže se na onaj način da svatko veže i razvezuje svaki čvor i to po 3 puta)... I da ne bi netko nešto mislio, pošto nam je mIRO (Sandrin) sudio, pa kao zadrhtala mu ruka (zbog Sandre, naravno) dok se stiskao štopericu... i Nevena je isto mjerila...

Nastavak slijedi....