ogulin@email.com
"The ultimate measure of a man is not where he stands in moments of comfort and convenience, but where he stands at times of challenge and controversy
."
Martin Luther King Jr.
Zašto pišem blog
Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom. Meša Selimović
There is a tide
in the affairs of men,
Which, taken at the flood,
leads on to fortune;
Omitted, all the voyage
of their life
Is bound in shallows
and in miseries.
On such a full sea
are we now afloat;
And we must take
the current when it serves,
Or lose our ventures.
(W.SHakespeare, J. Caesar, Act 4, Sc.III)
"Put u pakao je popločan dobrim namjerama."
Na kraju
In the end, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends.
"Nemojmo tražiti republikanski odgovor niti demokratski odgovor.
Nemojmo pokušavati ispraviti krivnju za prošlost.
Prihvatimo odgovornost za budućnost." John Fitzgerald Kennedy
Približava nam se drugi krug lokalnih izbora.
Po prvi put mogu reći da zaista vjerujem i jednoj i drugoj strani i stavovima u njihovoj kampanji.
Zaista vjerujem da vladajući iskreno žele zadržati kontinuitet vlasti i nastaviti raditi kao i do sada.
Zaista vjerujem da dosadašnja opozicija ima nove ideje i vizije i može pokrenuti grad na bolje, i da može zaustaviti njegovo propadanje.
Na vama je da odlučite jeste li za kontinuitet::
- želite li i dalje plaćati užasno skupu vodu za koju nam kandidat za gradonačelnika u TV sučeljavanju nije baš uvjerljivo elaborirao zašto je puno skuplja nego recimo u Karlovcu, a da ne spominjemo kredit otplatu kojeg je u ime Vodovoda u čijem NO sjedi preuzeo grad, ni podatak da se navodno 50% vode gubi u poroznim cijevima
- želite li i dalje plaćati preko 50 000 kn za autobusna stajališta koja koštaju oko 12 000kn (makar je pitanje hoće li ih više uopće i stavljati, stavili su ih tamo gdje im je bilo bitno)
- hoćete li i dalje dopuštati da Sodol tiho tinja i valjda čekati da dođe Steven Seagal kao u "Fire down below" da nešto poduzme
- hoćete li i dalje dopuštati da se za ona rijetka radna mjesta koja se otvore namještaju natječaji (valjda je samo BHMAC, Centar za uklanjanje mina u BiH, bio gori od naših natječaja, kada su u natječaju za pripravnika u Odjeljenju za protuminske akcije tražili da ima završenu Muzičku akademiju.)
- hoćete li i dalje prolaziti pored 20 000 000 kn vrijedne gradske knjižnice u strahu da vas ne bi pogodio crijep, ili u brizi da kiša ne uništi bambusov parket u gradskoj vjećnici (da se razumijemo, knjižnica je fantasično zdanje, i zaslužila je ovakav prostor bez ovakvih propusta, ali cijena od 2100 EUR po kvadratu mi se čini jako, jako visoka)
- hoćete li i dalje trpjeti da kanalizacija ne samo ne radi, nego nekim danima i užasavajuće smrdi
- hoćete li i dalje trpjeti da se kontinuirano troši naš novac na megalomanske promašene projekte
- hoćete li i dalje dopuštati da se 400 metara ceste radi nekoliko godina (za to vrijeme Bechtel je izgradio desetine ako ne i stotine kilometara autoputa, doduše bilo im je lako jer imali su i tunele i vijadukte, a ne ovako težak i nepristupačan teren kao što je Zagrad)
U kampanji je postavljeno nekoliko vrlo jednostavnih pitanja, na koja su odgovori još jednostavniji i još više poražavajući, koliko je do sada koštalo POU (Pučko Otvoreno Učilište), koliko je koštala knjižnica, koliko je koštao park, na koji način je provođena javna nabava, na koji način su provođena zapošljavanja, što je učinjeno po pitanju retencije, što je učinjeno za Bjelolasicu, što je osim klima-uređaja učinjeno za Poduzetničku zonu?
Pisao sam o Bjelolasici u starim postovima, Nešo je to u jednom od svojih odličnih postova vrlo lijepo pobrojao sve datume, ljude i isprazna obećanja koja su upućivana vezano uz Bjelolasicu.
Najvažnije pitanje koje se morate zapitati, možemo li vjerovati ljudima koji su naš grad doveli u ovo stanje, da će odjednom preko noći se promijeniti i početi raditi za našu dobrobit?
Pa i sami su rekli da žele kontinuitet dosadašnjeg ponašanja, dakle ništa od toga.
Što se tiče same kampanje, žao mi je što nije bilo direktnog radijskog sučeljavanja kandidata, jer nakon ove vrlo zanimljive TV debate, vjerujem da bi radijska bila još bolja:
Za one koji su propustili radijsku emisiju umjesto najavljenog duela, preporučam da ju poslušate.
Općenito me kod svakih izbora kod vladajućih (ma kakvi god to izbori bili, i ma tko god bili ti vladajući) najviše zasmeta njihov podcjenjivački odnos prema biračima. Obećavaju se brda i doline, nude projekti i rješenja, kao da se ništa od toga nije moglo napraviti dok su vladali i krčmili naš novac, kao da im je netko to branio, pred izbore se trgnu i probude i odjednom krenu sa silnim projektima koji eto samo što nisu krenuli u realizaciju.
Opozicija je ponudila svoje vizije, ideje, programe koji bi mogli/trebali pokrenuti grad.
S jedne strane lokalni izbori su uvijek i lakmus papir odnosa birača prema državnoj politici i situaciji u državi.
Situacija jest teška, to je neosporno, ali je neosporno i tko nas je u nju doveo.
Možemo raspravljati je li se u ovih godinu i pol moglo i moralo i trebalo napraviti više, ali te rasprave nam neće pomoći pri definiranju cijena i načina obavljanja komunalnih usluga, pri oživljavanju poduzetništva u gradu, pri oživljavanju Poduzetničke zone, niti svih ostalih stvari u nadležnosti ljudi koje kroz par dana biramo. Jer ne biramo ih za Sabor niti da upravljaju dravom, već da se bave našim gradom i njegovim problemima.
A ti ljudi koje biramo, za razliku od svojih prethodnika koji su imali i preko 80 000 000kn godišnje za skuriti i to su uspješno radili, sada barataju sa otprilike polovicom tog novca, i nije nevažno kako će ga trošiti, a i iz svega navedenog, ni tko će o tome odlučivati.
Prema tome, izađite, i ne dopustite da drugi odlučuju umjesto vas, odaberite kontinuitet, ili odaberite prosperitet, jer ovdje se samo o tome radi.
Na današnji dan 1917. rođen 35. američki predsjednik John F. Kennedy (da ga parafraziram, vrijeme je da odaberemo ljude koji će nešto učiniti za svoj grad, a ne za one koji očekuju da grad radi za njih), 1953. Edmund Hilary i Tenzing Norgay osvojili Mt. Everest.