Quis custodiet ipsos custodes?

"Pitanje:Koliko nogu ima pas, ako i rep nazovete nogom?
Odgovor: Četiri. Time što ste rep nazvali nogom on nije postao noga."
Abraham Lincoln







Ne znam jeste li gledali film Roba Reinera "Malo dobrih ljudi", filmsku adaptaciju kazališne predstave Aarona Sorkina u kojoj briljira Jack Nicholson, a čak i inače iritantni Tom Cruise je odlično odglumio (leže mu uloge bahatih i nezrelih osoba, kao i u "Kišnom čovjeku").
Cijeli film se vrti oko jednog marinca slabijih fizičkih sposobnosti koji narušava monolitnost jedinice, i kojeg Jack Nicholson, kao zapovjednik američke vojne baze Guantanamo na Kubi odluči kazniti.

U jednoj sceni Jack Nicholson, na sastanku što da se radi sa vojnikom Santiagom, odbija dopustiti premještaj vojnika u drugu jedinicu, jer smatra da će to narušiti moral i obezvrijediti sve vrijednosti za koje se on i njegovi odani podređeni zalažu.
Sukobi se sa svojim zamjenikom oko toga, pa zaključi da treba ispuniti želju vojniku Santiagu i dopustiti premještaj u drugu jedinicu. U stvari, kaže da treba premjestiti sve vojnike i da treba raspustiti cijelu vojnu bazu, te pozove dežurnog vojnika i kaže mu da nazove Predsjednika i da mu kaže da se oni svi pakiraju kućama i predaju bazu Kubancima.
Vojnik, naučen da sluša svog zapovjednika primi zapovijed i krene van iz sobe, kad ga Nicholson zaustavi i kaže da ipak malo razmisle postoji li i neko drugo rješenje, možda oni kao oficiri imaju obavezu podučiti vojnika Santiaga. U vrhunskom monologu lamentira o tome kako oni kao oficiri možda ipak imaju obavezu prema svojoj domovini da oni koji ju čuvaju budu vrhunski trenirani.

Izvrsna scena, Nicholson maestralan, meni osobno jedna od njegovih najdojmljivijih uloga u karijeri, nosi cijeli film.

Već odavno su svi ozbiljni i realni stručnjaci upozoravali na nadolazeću krizu, koju je vlast ignorirala. Veliki meštar svih hulja, u koga su se svi kleli, a sada ga proklinju, je pobjegao, ali nam je u amanet ostavio sve svoje ministre i gospođu ministarku koju je ustoličio na svoje mjesto.
Sada se polako otkrivaju razne korupcijske afere, krađe i prevare koje se mjere milijardama i koje spadaju u domenu veleizdaje, a ne gospodarskog kriminala, i svi se čude, i nitko ništa nije znao, i svi peru ruke.
Svi su nevini u kupleraju, samo je makro kriv.
Sav bijes usmjerava se na do jučer nedodirljivog i nepogrešivog premijera, dok po istom obrascu kojim su slavili njega, sada slave njegovu nasljednicu, još jednom dokazujući staru istinu da je mržnja osveta kukavice za pretrpljeni strah.


Privreda je pred kolapsom, nezaposlenost raste, porezna i ina opterećenja privredi postaju neizdrživa, odnos ljudi koji ostaju bez posla u privatnom i javnom sektoru je otprilike 40:1, nema vizije, nema strategije, nema ideje što napraviti. Premijerka ništa ne poduzima, Vlada ne izlazi ni sa kakvim suvislim rješenjem.
Istini za volju, sa timom koji joj je mentor ostavio, premijerka niti ne može ništa suvislo i ozbiljno napraviti.
Stoga je ona, svjesna nesposobnosti i nemoći ministara, u maniri Ive Sanadera preuzela stvar u svoje ruke i pronašla spasonosno rješenje.
Kada sam ga čuo, ostao sam osupnut, jer našla je tako jednostavno rješenje, tako briljantno u svojoj jednostavnosti , rješenje koje je bilo svima pred nosom, ali ga nitko nije vido, čarobni štapić kojim će zaustaviti pad zaposlenosti i kojim će se sve pokrenuti.

Lijepo i nježno je zamolila poslodavce da ne otpuštaju radnike.
Mrtva ozbiljna.

Otprilike je to kao da davitelj zamoli svoju žrtvu da se malo manje otima, kako bi ju lakše dokrajčio.

Ne želi rasteretiti privredu, ne želi spustiti poreze niti ukinuti harač, već eto, lijepo je zatreptala okicama i zamolila poslodavce da ne otpuštaju radnike.

Tako lako provedivo i efikasno rješenje zavrijeđuje u najmanju ruku kandidaturu za Nobelovu nagradu za ekonomiju.
Jer to sve što trkeljaju svi domaći i strani kvazistručnjaci da treba rasteretiti privredu i potaknuti potrošnju, koja će pokrenuti proizvodnju, to je pusta tlapnja, ovo rješenje će nas spasiti.
To što svi savjetuju da treba smanjiti državni aparat i javnu upravu, da treba srezati javnu potrošnju, da treba javnu nabavu učiniti transparentnom, isključivo je upereno protiv jedne stranke i njenih koalicijskih partnera, koji se na taj način financiraju.
A oni to ne mogu, ne žele i ne smiju dopustiti.
Pa onda kao rješenje za zaustavljanje zastrašujućeg trenda otpuštanja ljudi njoj jedino preostaje zamoliti poslodavce da to ne čine.

Jedino žalosno u cijeloj priči je to što je Jack Nicholson bio ciničan i zajedljiv, a Jadranki Kosor je to zaista jedino rješenje koje ima, i jedini način na koji može zaustaviti propast.

Preporučio bih da pročitate komentar Tomislava Klauškog vezano uz naše političare i njihov odnos prema krizi i prema svima nama. Tomislav Klauški


Na današnji dan 1804. umro njemački filozof Immanuel Kant, 1809. rođeni prirodoslovac Charles Darwin i američki predsjednik Abraham Lincoln.

"Ljudi koji nemaju mana imaju vrlo malo vrlina".