"U predvečerje, iznenada,
ni od kog iz dubine gledan
pojavio se iznad grada
oblak jedan.
Vjetar visine ga je njih'o
i on je stao da se žari,
al' oči sviju ljudi bjehu
uprte u zemne stvari.
I svak je iš'o svojim putem
za vlašću, zlatom ili hljebom,
a on, krvareći ljepotu,
svojim nebom.
I penjao se sve to više
k'o da se kani dić do boga;
vjetar visine ga je njih'o,
vjetar visine raznio ga."
Dobriša Cesarić
U ova predblagdanska vremena prepuna politike, harača, recesije, zebnje, tuge,straha, nesigurnosti, laži, obmana, ispraznih obećanja i još ispraznijih opravdavanja stvari koje se ne mogu niti smiju opravdavati, mali odmak i podsjećanje na velikog pjesnika i prevoditelja koji je umro na današnji dan 1980.
"Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama."