"Kada nam je sloboda oduzeta silom, silom je možemo i vratiti. Kada se je dobrovoljno odreknemo, nikad je ne možemo vratiti."
Dorothy Thompson
Za promjenu jedan lokalni post, neću o talibanskim zakonima koje vladajući donose ovih dana, već o jednom drugom zakonu koji se direktno tiče Ogulina, a uskoro ulazi u saborsku proceduru.
Postoje mnoge stvari oko koje se većina biračkog tijela u našem gradu (barem po rezultatima izbora) i ja ne slažemo.
Postoje mnoge stvari oko kojih se neki posjetitelji bloga i ja ne slažemo. Uporno pokušavaju argumentom snage pobiti snagu argumenta, ali to je u ovako teškoj situaciji nebitno, neka se vesele.
Cilj bloga nikada nije bio stvoriti unision pogled na našu neružičastu stvarnost, niti nametnuti jedno mišljenje, već jednostavno, ako se može, u tolerantnoj atmosferi raspraviti stvari koje bi nas sve skupa trebale tištati i smetati. I čuti i iznesti konstruktivne prijedloge kako da se situacija poboljša.
I tu se dijelimo na one koji vjeruju da grad sve ove godine ide u dobrom pravcu i one koji smatraju da se grad može voditi bolje, efikasnije, kvalitetnije, da mu se može osigurati budućnost, i koji vjeruju da je to moguće ostvariti već sada, uz realnije i razumnije gospodarenje onime što nam pripada i čime raspolažemo.
Jasno da će uvijek biti različitih mišljenja i pogleda na događanja i na korake koja vlast poduzima, bilo na lokalnoj, bilo na državnoj razini. Teško je to odvojiti, ovi naši lokalni šerifi su samo slika i prilika državnih moćnika, i pokušavaju se igrati u svojim malim pašalucima velikih sultana i aga, i uporno teže postati veliki i moćni, i jednom zauvijek otići iz našeg grada u svijetlu budućnost i veliku politiku.
Što me vraća na ono zašto sam počeo pisati ovaj post, a to je činjenica da naš grad ima sve manje i manje status grada, i tone sve dublje i dublje.
Po svemu sudeći, ukinut će nam Prekršajni sud, i preseliti ga u Karlovac.
U cilju racionalizacije državne uprave.
Kakva je to ušteda ako ćemo morati putovati u Karlovac za svaku sitnicu, pogotovo uzevši u obzir prostorno veliko područje koje gravitira Ogulinu?
Još jedna sramna i besmislena odluka vladajućih, koja nema nikakva ni ekonomskog ni zdravorazumskog opravdanja. Naš grad ostaje bez još jedne institucije koja nam je neophodna, bez još jednog prerogativa grada. Sa svakim gašenjem neke od naših institucija, grad Ogulin polagano se svodi na status sela (sa lijepim fasadama i novim parkom), jer izgleda da našoj županiji nije u interesu da se Ogulin razvija.
I to je nešto što bi moralo sve snage u našem gradu okupiti pod jednim stijegom, i sa jednim ciljem, a to je reći dosta toj sramnoj politici.
Vrijeme je da se sve razlike stave sa strane, i da se zajednički nastupi i da se zajedniči ustane u očuvanju grada i njegovih institucija. Prekršajni sud je samo jedan od koraka gušenja Ogulina. Sve korake do sada smo šutke otrpjeli, hoćemo li i ovaj?
Nakon suda po svoj prilici slijedi bolnica, a onda i ostale institucije.
Zapitajte se kakav je odnos Karlovca prema drugom najvećem gradu u županiji, i tko od naših predstavnika u županijskim strukturama zaista zastupa naše interese?
Isti ljudi se već godinama zaludu bore za naš grad (žalosno je da je situacija takva da je riječ o borbi, i da je potrebno se boriti protiv nekoga da bi se borilo za svoj grad, ali je tome tako).
Uprkos njihovu trudu, oni drugi i dalje vladaju bez imalo sluha i želje da išta poduzmu za sve nas i naš grad, kako onda, tako i danas. Iako su u povoljnijem položaju jer su i u gradu i županiji na vlasti, bitnije su im njihove fotelje od naše budućnosti, spremni su nas prodati za svoje sinekure.
Ako sudimo po rezultatima izbora, onda su potpuno u pravu, i honorirani su za takvu politiku.
Hoće li nam nakon toga ukinuti i zemljišne knjige, i policijsku stanicu, hoćemo li i za dokumente koje kod njih podižemo putovati u grad na četiri rijeke?
Prugu nam ne mogu ukinuti, ali možda bi nakon toga mogli lijepo i gimnaziju zatvoriti, pa i strukovne škole, jer to sve i onako ima i u Karlovcu, pa što će onda to u Ogulinu?
Netko će reći da je to zakon koji donosi Sabor, i odluka na državnoj razini, nema Karlovac s njom ništa. odluka je možda nerazumna, kao i većina u posljednje vrijeme donesenih odluka i zakona, ali sigurno da bez podrške naše županije ne bi takav prijedlog ni došao na čitanje.
Netko je morao konzultirati struku, netko je morao konzultirati nadležne institucije u županiji, netko je morao napraviti ne samo ekonomsku već i sociološku analizu posljedica ukidanja suda.
I kakvi su argumenti, o kakvim se to uštedama govori i čime se rukovodi, kada apsolutno svi troškovi vezani uz preseljenje suda drastično rastu?
Nitko razuman nije protiv rezanja troškova i postizanja bolje efikasnosti državne uprave i pripadajućih joj tijela, ali ovo mi se ne čini pravi način.
Postoje puno bolnija tema koju se vladajući ne usude taknuti, kad je već riječ o racionalizaciji, a to je ogromni broj gradova i općina koji ničim taj status ne zavređuju, i koji ne mogu sami financirati ni vlastiti birokratski aparat, a kamo li nešto drugo. Bilo je u raznim medijima dosta priče o tome, da ne ponavljam. Ali to osinje gnijezdo nitko neće dirnuti, iako bi tu uštede bile neuporedivo veće i kvalitetnije.
Pitanje je kako će se postaviti župan, i na čiju će stranu stati, na stranu svoje županije i svoje partije, ili grada kojem pripada i njegova mjesna zajednica iz koje je potekao? Više nije saborski zastupnik, ali to sigurno ne umanjuje njegov utjecaj na donošenje odluka, dapače, sigurno da njegova riječ ima još veću težinu. Hoće li je iskoristiti?
Hoće li stati uz vladajuće, i slijepo i bespogovorno biti vojnik partije, ili će se zauzeti za grad?
Pitanje je kako će se postaviti vladajuća većina u gradskom vijeću, hoće li uopće reagirati, ili će postupiti po odluci svoje Partije, koja je tu sramotnu odluku već donijela?
Ovo nije vrijeme za skupljanje političkih poena na tom pitanju, ovo je vrijeme da svi skupa pokažu da im je Ogulin na srcu, i da svi zajednu ustanu protiv ove besmislene odluke. Bilo bi ju lijepo nazvati i besprimjernom, ali to na žalost nije moguće, jer je to samo još jedna u nizu odluka direktno uperenih protiv svih nas, a u ime sumnjivih interesa nekolicine ljudi.
Nama ostalima ne preostaje ništa drugo nego potpisati peticiju protiv ukidanja Prekršajnog suda u Ogulinu, uz podsjećanje da smo pred nekoliko mjeseci isto tako imali priliku promijeniti naš grad na bolje pa smo ju propustili. Nemojmo i ovu propustiti, potpišimo peticiju, makar ona i ne imala utjecaja na konačnu odluku, ali pokažimo da baš ne mogu s nama kako hoće i koliko hoće.
Na današnji dan 64. izbio veliki požar u Rimu (Neron ne samo da nije naredio palež niti je svirao harfu dok je Rim gorio, nego nije uopće bio u gradu kada je požar izazvan), 1918. rođen Nelson Mandela, 1940. prvi let helikoptera, 1953. Elvis Presley snima svoju prvu pjesmu "My Happiness".
