Quis custodiet ipsos custodes?

"- Zasto ne loviš ribu? Izgleda velika ludost, što i jest, ali postane najveća strast. I brani čovjeka od njegovih ludosti. Svijet se moze rušiti, a ti ćeš, nepomičan, buljiti u vodu.
Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost.
Da je vlast pametna, naredila bi svima: udicu u šake, pa na rijeku, lovi ribu! Ne bi bilo buna ni nereda. Kažem ti: lovi ribu, Ahmete Sabo!
- Ne mislim dizati bune, nije mi potrebna nikakva ludost. Miran sam, kao što vidiš.
- Isuviše. Toga se i bojim. Bojim se šta će biti kad se probudiš. Lovi ribu, Ahmete Sabo!"


Na današnji dan 1910. rođen je Meša Selimović.

"Službena ili odgovorna osoba u tijelima državne vlasti i jedinicama lokalne samouprave i uprave, jedinicama lokalne samouprave i tijelima koja obavljaju javne ovlasti te službena ili odgovorna osoba u pravnim osobama koje su u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i uprave, koja radi pribavljanja imovinske koristi u svojoj privatnoj djelatnosti ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. "
KZ RH, članak 338.

Neki moji postovi ne izazivaju uopće reakciju kakvim sam se nadao, neki uopće ne izazovu nikakve reakcije, a neki pak reakcije koje nemaju veze sa postom.

Općenito je blogerska scena sve zagađenija vulgarnim komentarima, pri čemu se opet vraćamo na stalnu priču o anonimnosti i odgovornosti za napisanu riječ.

Priznajem da ima komentara na moje postove u koje je očito uloženo više truda no u neke od mojih postova, iako ima i onih koji nemaju veze sa postom ni sa Ogulinom, već jedino služe provociranju.
Iskreno vjerujem da svi blogeri koji pišu o našem gradu pišu u najboljoj namjeri, i većina komentatora je dobronamjerna (i kada se ne slažu sa napisanim) ukazujući na ono što smatraju da bi moglo i trebalo biti bolje, kako u gradu, tako i u postovima.

Nekolicini komentatora ta istina ne odgovara, a ne žele iznesti svoju, već sve skupa odlazi u mutne vode i kal i jal "anonimnog društva razularenih mrzitelja".

Blog je kao ispovjedaonica u kojoj se ponekad razračunavam sa nekim svojim demonima i nekim svojim problemima, iznosim svoje želje, svoja razmišljanja i htijenja.
Moj je intimni svijet, u njega ulažem svoje slobodno vrijeme i trud, i očekujem od svih koji na njega dođu da se ponašaju u skladu pravilima pristojnosti, da ne vrijeđaju i po mogućnosti da u komentarima daju konstruktivne kritike napisanog i iznesenog. Zadržavam pravo da neke i odbijem, jer je i to sloboda izražavanja i nema veze sa cenzurom.
Defiicija cenzure:
"Službena kontrola javnih publikacija (novina, knjiga), kaz. djela, filmova, radio-emisija, TV-emisija itd., da bi se spriječilo objavljivanje ili propagiranje nečega što vrijeđa javni poredak, moral, što je štetno po interese države, vladajuće klase i privilegiranih krugova, što dovodi u opasnost uspjeh ratnih ili diplomatskih napora itd."
Kako je blog privatan, onda je skidanje komentara (koji su kako se čini po službenoj dužnosti ostavljeni) privatna kontrola privatne publikacije, i omogućavanje velikoj većini ljudi da dijeli autorov mali svijet u relativnom miru i bez puno uvreda, psovki, neistina i sl.
Na komentare se ne osvrćem i u pravilu ih već odavna nisam ni čitao ni brisao, ali ako poneki i obrišem, to je samo znak da je neki revnosni posjetitelj zaista prekardašio u ispunjavanju službenih zadataka ili privatnih frustracija. Ostale dobronamjerne posjetitelje bih molio da ne nasjedaju na provokacije istih.
I dalje pozivam sve koji imaju spoznaje o temama o kojima pišem a koje se razlikuju od mojih (ali argumente, a ne vrednosne sudove) da ih iznesu.

Nekada su postovi bili sadržajniji i iskreno su mi bili draži i smatram ih puno kvalitetnijim, vremenom mi se čini da su postali ogorčeniji i da su pomalo izgubili na oštrini i kvaliteti, i žao mi je da je tako.

Ne mogu utjecati na komentatore, niti mi je to cilj. Ono što bih volio da se komentari odnose na post, ili da doprinesu temi o kojoj pišem, bez uvreda, i sa argumentima.
Argument da bih se trebao bolje raspitati o temi o kojoj pišem, koja god to bila, npr. Zona, ne stoji, jer pišem prema onome što o određenoj temi znam i koliko poznajem situaciju, i samo ako smatram da imam dovoljno informacija za iznošenje svog stava.
Argument da nisam u pravu može stajati ako netko iznese kontraargument, a ne samo da me se proziva da nemam dovoljno informacija.

Ono što je simptomatično, osim u posljednje vrijeme nepodnošljivih izljeva mržnje u pojedinim komentarima, jest i činjenica da nitko od tih i takvih komentatora ne želi otvoriti vlastiti blog, jer čini se da su svjesni da će puno više ljudi njihove eskapade pročitati na postojećim blogovima.
Šteta, jer bi time kanalizirali svoje istomišljenike, a oslobodili prostor onima koji ovom gradu žele dobro.


Neke teme su uvijek zanimljive, i uvijek vrijedi o njima razgovarati, makar se i ponavljale teze, a možda poneko nekom novom informacijom unese više svjetla u priču. Nije dovoljno reći da su informacije nepotpunoe, potrebno ih je i popuniti, i svatko ima na to pravo, samo ako ima volje i vremena.

Nema smisla pisati o krizi, niti o nesposobnosti Vlade da se sa njom suoči, niti o silnim aferama od kamiona nadalje, ovaj put bih samo podijelio još jedno lokalno razmišljanje o našoj Zoni, možda malo zakašnjelo jer se cijela priča odvijala pred skoro mjesec dana.

Neću je uspoređivati sa boljim zonama u blizini, jer sam to već napisao više puta.
Neću je uspoređivati s lošijim zonama, jer lošijih nema.
Ne treba ni analizirati u što je bačeno 22 500 000kn, jer se to vidi.
Ne treba potezati ni prethodno rukovodstvo Zone, o njemu je isto rečeno skoro sve, osim ako DORH ima štogod za reći, a trebalo bi, vjerujem i po više elemenata od članka 338.

Ali, sada se pojavila ideja da je potrebno investirati još 43 500 000 kn da bi zona bila funkcionalna.
43 500 000 kn.
Do sada je potrošeno 22 500 000 kn.
22 500 000 kn.

Kada sa 22 500 000 nisu napravili ništa, onda je jasno da je to samo alibi za njihovu nesposobnost i vrlo upitno poslovanje svo ovo vrijeme.
A i zaokružili bi uloženu cifru na 66 000 000kn, što je jedna vrlo lijepa i okrugla svota, za 90-ak radnih mjesta koliko ih trenutno ima, i bez jasnog plana kako da se taj broj poveća.

Budmo realni, u sadašnjoj situaciji šanse da netko ozbiljan investira u Zonu i zaposli nove radnike su izuzetno male. To u ovom trenu nije krivica rukovodstva zone, već samo preslikano stanje svjetske ekonomske situacije. I tu nikakvo uređenje Zone neće pomoći.
Naravno da bi bilo odlično da Zona ima riješenu kompletnu infrastrukturu, da ima željeznički kolosijek, i šteta je što to nije rađeno u početku, kada je Zona osnovana, umjesto da su novci ulupani u sumnjivi projekt kanalizacije, uređivanja fasada, igru oko zgrade stadiona, tržnice, golubice, kina i sl.

Očito je ne šteta nego katastrofa što je za direktora Zone tada postavljen čovjek koji nije udovoljavao osnovnim kriterijima natječaja, ali je odgovarao političkim moćnicima.
Nakon toliko godina njegove opstrukcije, sada zaista nema smisla ulagati u Zonu, jer u vrijeme recesije svi režu troškove i investicije, i nitko neće uložiti u otvaranje pogona koji bi opravdao takvo ulaganje od nekih 6 000 000 EUR.

Lijepo bi bilo imati kolosijek do Zone, kao što bi bilo lijepo imati i novu zgradu knjižnice, i novu školsku dvoranu, i nove fasade i nove asfaltirane ulice. Pitanje je samo prioriteta pojedine investicije i šanse da se to ulaganje vrati u nekom razumnom roku.

Prema tome, treba se stisnuti i pokriti koliko nam je dugačak pokrivač, i pokušati zadržati i postojeća radna mjesta, i prestati lagati i obećavati, i prestati sklapati ugovore sa firmama koje postoje samo na papiru već pokušati pronači nekoga tko može nešto učiniti u Zoni kakva je sada i vremenu kakvo je sada. Kakav bi to bio investitor kome je pruga bitna, i koliko bi taj bio spreman otvoriti radnih mjesta da se ide u takvu investiciu. A ići u nju bez da se ima sigurnog investitora je u najmanju ruku neodgovorno, da ne kažem suludo.

Zahvalio bih se gradonačelniku na čestitki koju je uputio i koju ste vjerujem i vi dobili na kućnu adresu (ako on ili netko od njegovih poslušnika čita moj blog, iskreno se zahvaljujem i njemu želim isto tako svako dobro). Ne znam kako vi, ali ja baš ne volim dobijati službene dokumente od općine, obično su u kovertama uplatnice i računi, pa je ovo bila zgodna promjena.
Volio da se gradonačelnik zadržao samo na čestitki, kad je već odlučio ove godine (nema to nikakve veze sa izborima) obratiti se svima nama o našem trošku, a ne da se sve svelo na paušalno nabrajanje učinjenog pod njegovom vještom upravom.

Ili, kad je već čestitku odlučio, osim nepismenošću, upropastiti i nabrajanjem silnih uspjeha vlasti, mogao ih je potkrijepiti i brojkama, od broja novootvorenih radnih mjesta, do iznosa utrošenih u projekte koje navodi.

Nemam pojma koliko je to slanje čestitki koštalo, kako radnog vremena silno opterećenih ljudi u općini, tako i novca za poštarinu, ali možda se moglo skupiti i taj novac dati nekoj siromašnoj obitleji za uljepšati im Uskrs.

Ne znam jesu li istinite priče o tome da su čestitke slane i mrtvima, ali ako je tako, onda je to sramotno čak i za našu vlast. Jasno je da su slane automatikom, ali netko se trebao potruditi i odvojiti dio svog dragocjenog vremena da se takve sramote ne događaju.

Mislio sam ne osvrnuti se čestitku i ne komentirati ju, ali kako je to bilo predizborno obraćanje umotano u čestitku, nisam izdržao.

Zanimljivu, preciznu i vrlo sadržaju analizu dosadašnjeg rada vladajućih u Ogulinu i stanja našeg grada, sa mnoštvom podataka i prijedloga dao je g. Tomislav Luketić, pa koristim priliku da vas uputim na njegov odličan članak:
www.facebook.com - Inventura ogulinske vlasti
Svakako pročitajte, na jednom mjestu sumirano puno toga.



Na današnji dan 1704. rođen Andrija Kačić Miošić, 1894. rođen Nikita Hruščov, 1916 rođena Sirimavo Bandaranaike, 1961. neuspjela intervencija u kubanskom Zaljevu svinja.