"Građanin Republike Hrvatske koji pokuša Republiku Hrvatsku dovesti u položaj podređenosti ili ovisnosti prema kojoj drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. "
KZ RH, članak 137., poglavlje "Ugrožavanje državne neovisnosti"
Jedan kroki iz vanjskopolitičkog života našeg premijera je nezasluženo prošao mimo žiže javnosti, pomalo umorne od svega.
Prošlog tjedna premijer je bio na izletu u Bruxelessu, gdje se usput sastao sa premijerima zemalja EU iz redova Evropske Pučke Stranke.
Na samitu su bili Angela Merkel (Njemačka), Jan Peter Balkenende (Nizozemska), Kostas Karamanlis (Grčka), Jean-Claude Juncker (Luksemburg), Lawrence Gonzi (Malta), Janez Janša (Slovenija), Aigars Kalvitis (Latvija) i Traian Basescu (Rumunjska) te austrijski vicekancelar Wilhelm Molterer, predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso i predsjednik Evropskog parlamenta Hans-Gert Poettering.
Premijer je naravno iznosio naše stavove o sporu sa Slovenijom, pri čemu je našim madijima posebno apostrofirao kako je iznio neke argumente koje su pojedini premijeri prvi put čuli, i kako su hrvatski stavovi vrlo pozitivno prohvaćeni i kako je hrvatski pregovarački poloćaj time ojačan. Nije uspio od svojih kolega dobiti zajedničku izjavu po tom pitanju, valjda zbog njihova straha od ogromne i moćne Slovenije, ali zasigurno su mu to prišapnuli u kuloarima, a on podijelio sa domaćom javnosti.
Ako se sjećate briljantne britanske serije "Da, ministre" BBC Yes minister , koja je kasnije prerasla u "Da, premijeru", BBC Yes Prime Minister kako je glavni lik napredovao u politici, sjetit ćete se svih zakulisnih i pozadinskih radnji i poslova koje odrađuje cijela armija savjetnika i pomoćnika, cijeli ekspertni timovi vrsnih stručnjaka.
Ministar ili premijer u svakom slučaju nije operativna dužnost, niti je njegov posao da odrađuje operativne stvari. On bi trebao doći i finalizirati posao koji su skupine ljudi specijalizirane za određeno područje pripremile.
To što pomenuti premijeri do sada nisu čuli za argumente naše strane u sporu sa Slovenijom može značiti dvoje:
1. MVPEI i ministar koji ga vodi su totalno nesposobni i nisu u stanju pripremiti teren ni za kakve razgovore, ni za kakve pregovore, ne rade ništa korisno i sramota su za zemlju, da se ne upotrijebe teže riječi.
Ministara je odabrao premijer. Ako je dopustio da su tako osjetljiva pitanja su pod ingerencijom evidentno nesposobnog ministra i njegovih službenika, koji nisu u stanju pripremiti i iznesti argumente da sačuvaju naš vjekovni teritorij, onda je jasno da mu je važnija vlastita promocija no dobrobit naše zemlje.
2. MVPEI i ministar koji ga vodu su jako sposobni, sav posao su dobro odradili i iznesli sve agrumente naše strane i sa njima upoznali sve relevantne međunarodne faktore. To znači da MVPEI odlično radi svoj posao, a premijer to ne želi priznati, već kanalizira bijes javnosti na jako sposobnog i potpuno nevinog ministra.
To znači da mu je važnija vlastita promocija od dobrobiti naše zemlje.
Ono što me plaši je odustajanje od pregovaračkih pozicija oko granice, i dopuštanje da nekakva fantomska komisija nedefiniranih ovlasti donese odluku koja bi nas mogla skupo koštati. Osim ako to i nije cilj, koji bi pomogao da se na valovima euroskepticizma i eurofobije ostane na vlasti, pa i po cijenu dijela teritorija.
Čim se prestalo pozivati na međunarodno pravo, i čim su u igri drugi izrazi i fraze, poput pravičnosti i sl., situacija ne obećava ništa dobra. Slovenija uspješno lobira za svoju stranu, a mi ćemo, kao i sa ZERP-om, mirno i poslušno ignorirati prava koja nam daju međunarodni zakoni i odreći se dijela teritorija.
O krizi više nema smisla govoriti, niti izvlačiti izjave premijera ili ministra financija od pred nekog vremena kako je budžet koji se donosi realan, i kako rebalansa neće biti. Sada je evidentno da je rebalans nužan, i pokušava se štedjeti skoro na svim stranama.
Tu se pokušavaju pod izlikom štednje provući i mjere koje su u najblažem slučaju ravne kriminalu, a po meni i veleizdaji. Gotova autocesta se želi dati u koncesiju, kako bi se privremeno namakla doređena sredstva, dok se na duži rok gubi mnogostruko više.
I dalje se ne odustaje od mastodontskih nepotrebnih projekata, luta se, i pokazuje se sva nemoć i nesposobnost nesposobnih i nemoćnih ministara, biranih po podobnosti i poslušnosti, a ne po sposobnosti.
Isto kako je jedini cilj ove vlasti bio uvesti zemlju u EU, a očito je da od toga neće biti ništa, tako im je jedini ekonomski program bio dobra turistička sezona. Iluzorno je očekivati da se recesija neće osjetiti na turizmu, po meni je to prva grana koja će osjetiti najveći udar, jer je to prvo čega će se ljudi odreći u cilju štednje.
Prema statističkim pokazateljima turizam generira 22% BDP.
To je ogromna brojka, i gubitak od nekoliko postotaka u prihodima koje turizam generira je strahovito puno. Posljedično, i druge grane vezane uz turizam stradavaju. Ne ulazeći sada u to da je turizam i veliki uvoznik, jer na žalost moramo puno toga za potrebe turizma uvoziti, ali je isto tako sigurno i veliki generator zaposlenosti, i svakako jako potiče cjelokupnu privredu.
A na čelo tog ministarstva premijer je postavio nesposobna čovjeka koji po vlastitom priznanju (izjava pri stupanju na dužnost) nema pojma o turizmu.
Opet dolazimo do onoga da nije njegovo da sve zna, da postoje, kao i u MVPEI i ostalim ministarstvima ljudi zaduženi za operativne poslove i obradu, ali je nedopustivo da na njihovom čelu bude i vodi ih čovjek kojem je jedina karakteristika da je član opskurne nazadnjačke stranke koja jedino umije trgovati mandatima i klati svinju radi kilograma mesa, samo da njima u tom trenutku bude dobro.
Druga koalicijska strančica se bar zadovoljila nebitnim mjestom potpredsjednice vlade, ali ministrova stranka je u stanju cijelu zemlju ovdući u propast, da bi nekolicini ljudi iz njena vrha bilo dobro.
Što opet dovodi do pitanja, kolika je odgovornost ministra i njegove stranke, a kolika premijera koji je na ucjene pristao?
Nakon što nas je u nedjelju iznenadio snijeg, vrijeme se proljepšalo.
Radovi na zgradi kina i dalje traju, čak i nedjeljom. Očito se zakon o zabrani rada nedjeljom odnosi samo na dio trgovaca. Odgovora na pitanje zašto se tako duboko i tako dugo kopa nema.
Kao što vladajući i njihovi internetski poltroni nemaju ni na jedno konkretno pitanje odgovor, već samo konstantna vrijeđanja i skretanja s teme gdje god je to moguće. Računajući valjda da narod ima kratko sjećanje i da ne pamti sva ona silna obećanja i sve silne promašaje naše gradske vlasti.
Ponovno je objavljen natječaj za POS stanove.
Kako je Ogulin ipak malen grad, i ne mogu se stalno pred izbore presijecati vrpce na gradilištima, ma koliko dugo pojedini radovi trajali, ne može se lagati o Bjelolasici ni o Zoni, aktivirana je priča o društveno poticanoj stanogradnji (POS stanovi)..
Ista priča se vuče već nekoliko godina, svako toliko se objavljuju natječaji, prikupljaju se dokumenti, desetine obitelji i pojedinaca prolazi mukotrpnu birokratsku proceduru skupljanja i predaje papira, te čekanja na objavu liste prioriteta, održavaju se prezentacije u zgradi općine o zgradi, stanovima, izvođačima, uvjetima kupnje...
I ništa se ne dogodi, natječaj za izuvođača se poništi, kao i sve drugo kod nas, nikomm ništa, nitko ne odgovara za takav javašluk.
Bilo bi lijepo i korektno i odgovorno da vladajući izađu u javnost sa kronologijom i argumentima u priči oko poticane stanogradnje, od prvih najava, preko natječaja, poništavanja natječaja za izvođače, i svega što se dogodilo kroz ovih nekoliko godina.
Cijela priča traje već jako dugo, svojedobno je bila vrlo žustra rasprava oko procijenjene cijene stana (koja je bila 930 EUR uz to da se grad odrekao komunalne naknade i cijene zemljišta), koja je bila skoro jednaka cijeni POS stana u Dubrovniku.
Jasno je da je vrijeme izbora, da vladajući ni globalno ni lokalno nemaju što pokazati, ali mogli su se, nakon toliko naših upropaštenih godina, ti vrli kumrovački kadrovi dosjetiti i nečeg drugog, a ne opet POS stanogradnje.
Ako je i od njih, licemjerno je.
Uostalom, nitko ne kaže što je sa ljudima sa ove liste prioriteta objavljene prije 2 godine:
Gradsko poglavarstvo, trebaju li se oni ponovno javljati, trebaju li ponovno prikupljati dokumentaciju ili automatizmom ulaze u natječaj, ili imaju prioritet jer su već prošli korz sve to skupa.
Više puta je istican problem nepostojanja strategije razvoja grada. Umjesto promašenih investicija i investicija koje su došle u potpuno krivom trenutku, moglo se izgraditi veliki broj stanova, kako za socijalno ugrožene pojedince i obitelji, tako i stanova koji bi se mogli prodavati po tržišnim cijenama.
Naravno, nije to jednodimenzionalan problem, potrebno je još mnogo toga riješiti da bi grad imao budućnost i da bi se zadržali mladi i stručni kadrovi i da bi se pokrenula privreda, ali stanogradnja bi svakako bila dobar osnov za promijeniti kurs propadanja našeg grada.
Više puta je opozicija na to ukazivala, ali sve na što se ukaže vladajućima oni shvaćaju kao uvredu njihove nedodirljivosti i nepogrešivosti, i sa još većim žarom ulaze i ulažu u promašene projekte i projekte za koje definitivno nije pravo vrijeme.
Koliko se stanova moglo sagraditi samo za cijenu obnove zgrade kina?
Mogli su vladajući otvoriti pred izbore neko od pitanja gdje su pokazali sav svoj uspjeh i postignuća, poput kanalizacije, plinifikacije, Zone, izgradnje retencije, izgradnje kina, parka, ali oni su odabrali POS, ostalo čuvaju za sljedeće izbore.
I na kraju pitanje vezano za početak posta, ako je KZ RH predvidio kaznu zatvora za one koji samo pokušaju dovesti našu zemlju u podređeni položaj ili ovisnost o nekoj drugoj zemlji, koliko su vladajući zavrijedili za to što su u tome uspjeli?
Na današnji dan 1883. rođen Jaroslav Hašek, 1905. umro Jules Verne.
