"Dobar plan danas je bolji od savršenog plana sutra."
George S. Patton
Nastavljaju se hladni dani.
Pomalo mi se čini da smo zaboravili kakve su nekada bile zime, koliko dugo su trajale i sa koliko snijega. Teško se opet priviknuti na duge hladnoće.
Sa mnogim stvarima je tako. Pa i kad je u pitanju zabrana rada trgovina nedjeljom, već smo se navikli da nedjeljom trgovine ne rade.
Priznajem da sam i dalje protiv te mjere, jer je donesena pod pritiskom Crkve, i iz nemoći države da natjera poslodavce da radnike plaćaju za rad nedjeljom na adekvatan način. Naravno, nisu pomogle ni suludo dobro plaćene sindikalne vođe, kojima je na prvom mjestu sopstveni interes, na drugom interes poslodavca, a interes radnika, ako ga već moraju braniti, im je na posljednjem mjestu.
Čisto sumnjam da će se u trgovini osjetiti pad prometa zbog neradne nedjelje. Samo će mnogima koji su navikli, a i kojima je to bilo praktično obavljati kupovinu nedjeljom, biti teže. Jer ono što se ne kupi nedjeljom, kupit će se drugim danom, i trgovcima opet dobro. A i siguran sam da radnici u trgovini svoju satnicu ispune i bez rada nedjeljom, i da argument trgovaca da je sada namnje radnih sati i da im zato ne treabju svi radnici već će morati neke otpustiti ne stoji.
Pad prometa, ako ga ima, uzrokovan je recesijom i strahom ljudi od toga što donosi sutra, te prisilnom štednjom.
No, nisu samo trgovci oni koji rade nedjeljom.
Ako ste šetali gradom i skrenuli oko zgrade bivšeg/budućeg kina, mogli ste vidjeti da se neumorno radi i subotom i nedjeljom.
Kada se najavilo uređivanje dvorane, pred nekoliko godina, bilo je rečeno da će se potrošiti 3 000 000 kn, što mi se i tada činila ogromna suma, i u tadašnjoj ekonomskoj situaciji nepotrebna.
Sada je situacija neuporedivo lošija, a cifra je narasla na 10 000 000kn. Između ostalog, kad se već krenulo u renoviranje, nije mi jasno zašto se morao mijenjati kompletan krov, koji je pred nekoliko godina uređen.
Isto tako, nije mi jasno zašto se kopalo tako duboko sa one strane gdje je nekad bio izlaz iz kina. Možda se to zaista tako treba, ne mogu to komentirati sa stručne strane, ali sam čuo da se kopajući narušila statika kompletne zgrade i da se zidovi doslovno ljuljaju, i sadašnji radovi su u stvari saniranje tih oštećenja.
Hoće li to poskupiti cijeli projekt, i hoće li ga produžiti, je manje bitno pitanje od toga kako se moglo dozvoliti da se naruši statika cijele zgrade, ako je to istina, i gdje je tu nadzorni organ i gdje je tu investitor koji se olako razbacuje našim novcem
U ovakvim ekonomskim ujvetima tolike novce trošiti na kino je besmisleno i suludo traćenje novca kojim se mogla potaknuti privreda i zapošljavanje. Uprkos krizi, ustraje se na projektima koji uljepšavaju naš grad, ali ga ne vode u budućnost niti postavljaju dobre temelje za njegov razvoj.
Gradimo kuću od krova, po tko zna koji put.
Kriza je evidentna, i cijeli svijet ju priznaje. Kada je riječ o Hrvatskoj, priznaju je svi osim Premijera i Vlade RH, koja je i onako njegov osobni servis.
Finese oko toga treba li proglasiti recesiju ili ne su besmislene, ona se ne proglašava, nije to elementarna nepogoda (ima puno gore posljedice), već je to stanje ekonomije u kojem BDP pada 2 kvartala uzastopce, i lako se može izračunati.
I dok apsolutno sve zemlje u našem okruženju poduzimaju mjere za ublažavanje posljedica krize, samo naša vlast ne čini ništa, i uporno oteže sa donošenjem bilo kakve odluke, stalno obećavajući da oni mjere imaju, samo još eto nisu izašli u javnost s njima, ali rade na tome.
Odbijaju sve prijedloge, kako struke, tako i opozicije, poslodavaca, sindikata, MMF-a, Svjetske banke.
Svi oni imaju barem nekakve prijedloge, sigurno je da se negdje preklapaju a da su negdje dijametralni, ali apsolutno sve Vlada odbija, a ne želi izaći ni sa kakvim mjerama.
Veliki broj eminentnih privrednika je istupio sa konkretnim prijedlozima (odlične prijedloge su jutros na Prvom programu HR-a iznesli Vladimir Ferdelji, direktor Elektrokontakt d.d. i Darko Krmpotić, direktor Keramičke Industrije Orahovica d.d., ali i mnogi drugi).
Ono što je svima zajedničko je upozorenje da se ne smije čekati, i da se moraju što prije donesti antirecesijske mjere i pomoći proizvodnoj industriji.
Jasno je da antirecesijske mjere nisu ugodne, i da će od većine očekivati odricanja. I evidentno je da, nekoliko mjeseci pred lokalne izbore, ova vlast ne želi učiniti ništa na tom planu, čekajući vrijeme poslije izbora za donošnje odluka.
Što jasno pokazuje što im je na prvom mjestu, Hrvatska ili njihove fotelje.
Moram se složiti sa Ljubom Jurčićem, ekonomistom SDP-a, koji je inače po moralnom svjetonazoru netko koga teško da mogu poštovati, koji kaže da je jednostavno riječ o tome da se Vlada nije u stanju uhvatiti u koštac sa krizom jer je nesposobna.
No to je ne amnestira od odgovornosti za stanje u koje su nas sve skupa doveli.
Smiješni su pri tome pozivi bankama da smanje kamate. Banke su u stranom vlasništvu, i kako su lijepo rekli g. Ferdelji i Krmpotić, one prodaju samo drugu vrstu robe, a to je novac. I dokle god budu mogle za taj novac dobiti cijenu koja im odgovara, one će dizati kamate, a recesija je prava prilika za to, jer novca kronično nedostaje, pogotovo proizvodnoj industriji.
O tome se trebalo voditi računa kada su se u bescijenje prodavale te iste banke, i sada vlast zaziva najgori oblik socijalizma i komunizma, i želi određivati bankama kamatne stope. I kao argument navodi se da su lani, u doba krize, banke ostvarile rekordnu dobit. Koje krize, kad uporno tvrde da krize nema?
Postoji jednostavan mehanizam, a to su Hrv. banka za obnovu i razvoj (HBOR) i Hrv. poštanska banka (HPB), koje su u vlasti države, i koje bi mogle davati povoljnije kredite, prva privredi a druga građanstvu, i time na tržišni način natjerati i ostale banke da smanje kamate. Ali vlasti to ne pada na pamet.
Ne žele napraviti rebalans proračuna niti se odreći suludih grandioznih projekata, a vrijeme ističe.
S druge strane, obzirom na to da je ulazak u EU sve neizvjesniji, ne vidim zašto se moramo povinovati svakom diktatu tih bjelosvjetskih i bjeloevropskih fukara, i zašto ne bismo donesli protekcionističke mjere,kakve sve zemlje donose. Zbog čega uporno moramo se saginjati i ponižavati, a taj željeni cilj je sve dalje i dalje, a i pitanje je što će se dobiti kada se tamo dođe. Mi ne smijemo čak ni reklamirati "izvorno hrvatsko", a oni mogu zatvarati svoje granice za naše proizvode, mi ne smijemo štititi našu industriju, oni svoju smiju.
Što me dovodi i do druge teme kojom se nastoji zaokupiti naša javnost, a to je blokada pristupa NATO paktu. Odavno nitko nije nešto tako dobro napravio za našu domovinu kao ta opskurna slovenska strančica, koja ne želi da naša domovina uđe u taj savez. I umjesto da se to iskoristi na pozitivan način, diplomatskom inicijativom kojom bi se svi problemi sa Slovenijom što prije doveli pred međunarodni sud pravde, naši političari se u svemu uopće ne snalaze.
Umjesto da budu zadovljni što su u ruke dobili tako jak adut za pregovore, umjesto da to iskoriste i prekinu pristup NATO savezu i uvjetuju ga pristupanjem EU, oni se ponašaju kao uvrijeđene frajlice i namišljaju tko će maštovitije iskazati zabrinutost za Sloveniju i njen ugled nakon tako balkanskog čina kojim je Slovenija samo sebi naštetila. Nisam do sada primjetio da je bilo što što su radili ozbiljni slovenski političari naštetilo Sloveniji niti slovenskom narodu.
Možete li to isto reći za naše vlastodršce?
Protiv sam pristupa NATO savezu generalno, ali narod se i onako ne pita, a sada je u narodu probuđen i inat, i sada je sigurno podrška pristupanju tom savezu velika.
Kriviti vlast za sadašnju krizu je besmisleno, ona bi se dogodila bili oni tu ili ne.
Ali, ono zašto ih treba kriviti i zašto ih treba mijenjati jest apsolutna nepripremljenost i nesposobnost da se sa istom nose, i da nešto urade za dobrobit sviju nas. Opet će nas mjesecima uvjeravati da je sve divno i krasno, opet će po tko zna koji put zaljevati iste temelje i otvarati ista gradilišta, a država tone u sve dublji kaos.
Tragedija koja se dogodila na Bjelolasici dovela ju je na žalost opet u žižu domaće javnosti. U tekstu koji je tim povodom objavila SLOBODNA DALMACIJA pobrojana je kronologija svih laži i manipulacija Bjelolasicom u posljednje dvije godine.
Puno dublju analizu objavio je pred skoro godinu dana naš bloger na blogu OGULINSKA FATAMORGANA
Pa i njegov najnoviji post se dotaknuo na njemu svojstven način iste teme.
Hoće li i pred ove izbore krenuti lobisti s obećanjima, od kojih smo svi skupa već umorni. Do kada će Bjelolasica biti nešto čega kao da se svi srame, do kada će biti zapostavljana na državnoj razini i do kada će ovako propadati iz godine u godinu, do kada će služiti samo za uhljebljivanje isluženih partijskih kadrova?
Previše puta smo čuli ta obećanja od ministara, saborskog zastupnika, gradonačelnika i svih njihovih poslušnika. Čak ni saniranje Sodola, ni kanalizacija ni retencija nisu toliko puta obećani kao Bjelolasica. A svi ti projekti su u istom stanju, samo su nas neki koštali više, a neki manje, iako indirektno sve to mi plaćamo.
Sve to je u skladu sa riječima kandidata za župana koji je rekao da se stranke treba vrednovati za ono što su napravile kroz svo vrijeme vladanja, a ne samo kroz par mjeseci.
Bio sam u pravu kada sam početkom 11. mjeseca prošle godine, povodom gostovanja gradonačelnika na ROG, rekao da će on biti kandidat na izborima vladajuće stranke.
On i njegov pomoćnik su, upravljani i instruirani od onog-koji-sve-vidi-i-sve-zna doveli grad u ovo sada stanje, i red je da građani na izborima kažu što misle o njima i njihovu upravljanju našim gradom (ne samo kroz par mjeseci, već kroz svo vrijeme vladanja).
Pa je to prilika i da polože račune za sve uspjehe svoje vlasti.
Spadaju li u te uspjehe i 22 000 000 kn utrošena na praznu poduzetničku zonu koja posluje godinama, a da nitko nije odgovorio što su svi ti ljudi koji su je vodili radili svo to vrijeme, i čime misle privući investitore koje su do sada uspješno tjerali od sebe, ocijenite sami.
Na današnji dan 1445. štampana prva knjiga na svijjetu (Biblija), 1468. umro izumitelj koji je štampao prvu Bibliju Johann Gutenberg, 1899. rođen njemački pisac za djecu Erich Kastner, 1919. Benitto Mussolini osnova Fašističku stranku Italije, 1971. razveli se Elvis i Priscilla Presley.
