Quis custodiet ipsos custodes?

"Trebalo bi opet naučiti
da slušamo kako kiša pada

Trebalo bi se odkameniti
i poći bez osvrtanja kroz kapiju grada

Trebalo bi ponovo pronaći
izgubljene staze od one plave trave

Trebalo bi u obilju bilja
zagrliti panične makove i mrave

Trebalo bi se iznova umiti
i sniti u jasnim kapima ozorne rose

Trebalo bi onesvjestiti se
u tamnim vlasima neke travne kose

Trebalo bi načas stati
sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati

Trebalo bi se konačno sastati
sa već davno odbjeglim vlastitim srcem

Trebalo bi se odkameniti
I proći bez osvrtanja
kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada

Trebalo bi htjeti

I svu noć bdjeti slušajući kako dažd pravedni
pada pada pada"



Kiša i dalje pada, prelazak iz ljeta u jesen dogodio se preko noći. Kako nas većinu kiša zadržava znatno više u našim domovima, daje nam i prilike da se zamislimo, a Dizdarovi stihovi mi se čine idealnom kulisom.
Iako ih je šteta kvariti kakvim daljnim pisanjem, još malo o slavljeničkim danima našeg grada.

Nastavljaju se priredbe za Dane grada (način pisanja preuzet sa stranica Radio Ogulina). U sklopu događanja naš grad je posjetio i Predsjednik RH Stjepan Mesić Radio Ogulin.
Predsjednik se biranim riječima obratio prisutnima i pohvalio naš grad, ali vjerujem da je uputio poruku svima kada je rekao da "politiku treba podvrgnuti interesima građana, nikako ne obrnuto".


I dalje mi se čini da Dani grada nisu iskorišteni na pravi način, i ne prezentiraju naš grad i njegove mogućnosti (ili sam možda u krivu?).
Sve sportske i kulturne priredbe su hvalevrijedne, ali iza njih ne ostaje ni jedno radno mjesto, niti ostaje spoznaja o mogućnostima koje pruža Ogulin i prednostima koje bi se pružale eventualnim investitorima. Jasno je da oni neće doći sami od sebe, i da za njima treba trčati i nuditi im pogodnosti, nuditi im mogućnost da svoje programe prepoznaju u našoj sredini kao ostvarive i ekonomski isplative.

Kada škole i fakulteti žele privući nove đake i studente, održavaju nešto što obično nazovu "Dani otvorenih vrata".
E pa, nešto slično je trebao organizirati i naš grad, stupiti u kontakt s Gospodarskom komorom i sličnim organizacijama, ili lobiranjem stupiti u direktni kontakt sa potencijalnim investitorima.
Ostali gradovi i poduzetničke zone to rade (za neke zone nije jedini izvor zarade prodaja zemlje, one zemlju i poklanjaju, samo da privuku investitore).
Ovako sve to djeluje po malo stihijski, bez plana i programa razvoja, bilo kratkoročnog bilo dugoročnog. Bez bilo kakvog plana koji bi odudarao od pustih želja i općenitih izraza, fraza i smjernica.
Potrebno je već jednom krenuti naprijed i osigurati prosperitet, dosta je bilo ušminkavanja grada, vrijeme je da osim ambalaže grad dobije i sadržaj. A s približavanjem lokalnih izbora vjerujem da će obećanja biti sve više. Vrijeme bi bilo da se jednom već krene i s ostvarenjima istih, i da se prestane javnosti bacati prašina u oči.
Ne bi trebalo biti teško popisati sva obećanja, ljude koji su ih obećali, svote novca koje su obećane, rokove koji su obećani, i što je od svega napravljeno.
Kako je rano zahladilo, ako bude hladna zima, pretpostavljam da će opet krenuti priče o silnim investicijama u Bjelolasicu.
Samo se nadam da zbog kiša neće opet doći do poplava i priča o izgradnji retencije,s kojom se isto ništa ne događa.

Ako već uzmemo da svečani dani nisu vrijeme za iznošenje kritika, činjenica je da se mnoga pitanja i inače ne dotiču, izbjegavaju, guraju pod tepih.
Svaka kritika se doživljava kao napad, argument snage je uvijek jači od snage argumenta, i sve se ubrzo raspline. Mogućnosti konstruktivne kritike su čini mi se dosta sužene, kako mjestima gdje se mogu iznositi, tako i onima koji su spremni bilo što pokušati promijeniti.


Knez Grigorij Potemkin, ruski maršal, miljenik carice Katarine Velike bio je izuzetno uspješan političar i vojskovođa u rusko-turskim ratovima i gušenju unutarnjih buna, osnivač crnomorske flote.
Da bi carici pokazao uspješnost politike kolonizacije, uz put kojim je ona prolazila kočijom naredio je da se sagrade sela, dovedu seljaci, stoka i sve učini da bi izgledalo kao da su sela stvarna i da žive i funkcioniraju.

Usprkos mnogim velikim stvarima koje je učinio za Rusiju na vojnom i političkom planu, njegovo ime se isključivo veže uz "Potemkinova sela", opsjenu i kulise koje skrivaju i uljepšavaju stvarnost.

Što će našem gradu ostati iza naših političara kad se jednom maknu?

Na današnji dan 1321. umro Dante Alighieri, 1739. rođen Potemkin, 1943. u Pazinu Narodnooslobodilački odbor Istre donio odluku o sjedinjenju Istre s maticom zemljom, 1965. The Beatles izdali singl "Yesterday".