"Nije važno je li mačka crna ili bijela, sve dok lovi miševe to je dobra mačka".
Lijepo vrijeme, jutra hladna, dani sunčani.
Uglavnom, čini mi se, sezona gripe i prehlade.
Puno toga se događa, teško je sve nabrojati, pa malo crtica o trenutnim i prošlim događajima, da osvježim blog.
Malo sam pregledavao stare postove, i zaista se mnoge stvari vrte u krug. Nesposobnost vlasti da se nosi sa stvarnim problemima, bahatost vlasti i Sabora u cjelini, socijalna neosjetljivost, zaokupljenost sobom i razdiobom fotelja, razjedinjenost opozicije i nemuštost u pritisku da bi vlast bila bolja, borbe za fotelje unutar opozicijskih stranaka.
Toliko puno vremena prolazi ni u što, toliko puno energije troše sami na sebe.
Primjer ministra poljoprivrede, kojemu je jedina kvalifikacija po svoj prilici pokojni otac koji ga je uveo u politiku i iza čijeg prezimena skriva nesposobnost i nemoralne poteze poput novog službenog automobila od 500 000 kn. Kao da mu postojeći nije dobar. Poznavajući tko je bio na njegovom položaju prije njega, vjerujem da je imao dobar službeni automobil, kako i priliči ministru.
I sad kažu da će obnoviti vozni park, jer nisu već tri godine. Ako su to najveći problemi u našoj državi i društvu, i ako je to najveća potreba, neka im. Ne smatram da im trebaju stojadini niti jugići, svakako im trebaju sigurni, kvalitetni i pouzdani luksuzbni automobili, nitko to ne spori.
No nije mi jasno što fali tri godine starim Audijima, Mercedesima, BMW-ima.
Stalno govore da je to potrebno zbog prezentacije države. Kakvu poruku daju odličnici države u krizi koji kupuju nove superluksuzne automobile?
U jednoj od emisija Hrvatskog radija, "U mreži Prvog" (odlična emisija, zanimljive teme i gosti, samo što kratko traje i novinari prilično šlampavo moderiraju diskusiju, ali preporučam ju), netom nakon izbora, predstavnica jednog od mnogih sindikata je rekla da Vladi ne treba dati ni 100 minuta, kamoli 100 dana, i da se trebaju uhvatiti u koštac s problemima ODMAH. A oni kao da se od formiranja vlasti uopće nemaju namjeru sastati i prihvatiti posla.
Kako mi se čini, Vlada ništa nije učinila, niti se sprema išta ozbiljno po pitanju ozbiljnosti situacije napraviti. Po dobrom starom običaju vatrogasno rješavaju tamo gdje mogu i gdje se skupljaju politički poeni, a da se ne zadire u prihode u budžetu.
Čini mi se da nema ozbiljne studije razvoja, niti ozbiljne studije što učiniti sa rastućom krizom i kako amortizirati inflatorni udar. Smanjenje cijena kruha, mlijeka i ulja je hvalevrijedno, ali se opet država nije htjela odreći svog dijela kolača, iako smanjenjem cijena i oni dobijaju manje, ali ne toliko koliko bi manje dobili kada bi smanjili poreze.
Bojkot trgovina mi se čini smiješan, potrebno je puno ozbiljnije i dublje zaorati da bi se problem skupe hrane kod nas riješio. Ali, sigurno da su trgovci dobrim dijelom tomu doprinesli. Kaže mi rođak koji je došao iz Italije da su neki proizvodi npr. u Italiji u LIDL-u jeftiniji skoro dvostruko u odnosu na iste te kod nas.
Kad sam već pomenuo sindikate, moje mišljenje o njima je onakvo kakvi su oni i koliko su zaista postigli u zaštiti radnika, a to je otprilike ravno nuli. Interesantno je da jaki sindikati uglavnom postoje (ispravite me ako griješim) samo u poduzećima i ustanovama u kojima je jak utjecaj države (HŽ, HT, školstvo, javni sektor). A sudeći kolike su povjerenicima plaće i kako žive pokazuje se da su bar prvi dio one narodne "tko nije za sebe, nije ni za druge" ispunili.
O članstvu ih i onako nije briga.
Uostalom, možda bi o sindikatima mogli govoriti bivši radnici Zvijezde, DIP-a, Izgradnje, Sintala, da ne govorimo samo o velikim sindikatima i velikim sindikalistima i sindikalnim povjerenicima.
Zanimljiva je bila premijerova izjava pred neko vrijeme, da tući ženu nije cool. Pokazao je time da je u trendu, da barata slengom, da je opušten i spreman na šalu, a da ipak razumije problematiku o kojoj govori.
Iskreno rečeno, u moje doba nije bilo cool (iako to nismo tako govorili jer američki sleng još nije toliko uhvatio korijena u svakidašnjem govoru) slušati narodnjake (sada nije cool ne slušati narodnjake). Nakon toga nije bilo cool nositi bijele čarape na odijelo i svečane cipele, široke špricane crne hlače, nije više bilo cool nositi uske kožne kravate (iako mi netko reče da se opet vraćaju u modu). Kada bih morao definirati, ne cool ponašanje je bezopasno i pomalo smiješno društveno neprihvatljivo ponašanje ili ponašanje koje odskače od ponašanja većine.
Tući ženu je po meni monstruozno i bijedno, i nikako to ne bih stavljao u istu kategoriju sa slušanjem narodnjaka ili nošenjem bijelih čarapa.
Kada se govori o gradu, afera na ROG oko skidanja komentara o Bjelolasici je dotaknula nekoliko vječnih tema našeg grada, slobode govora, Bjelolasice, budućnosti našeg grada, gradskih moćnika i njihovih želja i mogućnosti da pomognu gradu i zauzmu se za njega naspram njihovih nakana da se dobro uhljebe u županijskom središtu ili dalje.
Rasprava se zamutila, otišla u drugom smjeru, kao i obično začinjena uvredama na osobnoj razini. Zauzimaju se stavovi za i protiv komentatora, za i protiv direktorice ROG, za i protiv kako se meni čini jedinog iskrenog opozicionara u našem gradu, i sve skupa je jako odmaklo od osnovnog problema koji je potaknuo raspru. Na kraju se više govori o svemu ostalom osim o samom komentaru.
Osnovna činjenica je da u pomenutom komentaru barem ja ne nalazim ništa sporno. Ne želim ulaziti u povijest javnih istupa komentatora, u njegove prijašnje stavove koji su bili dijametralni onima koje zastupa danas, i ne ulazeći u to radi li to zbog osobnog probitka, osvete što je smijenjen ili iskreno vođen željom za istinom i dobrobitom HOC-a.
O ROG i pritiscima na njih sam isto tako već više puta pisao (tada sam branio sadašnju direktoricu, sad eto ispada da branim bivšeg direktora). Ne moram se slagati s nekim (a pogotovo sa stavovima koje je komentator zastupao u prošlosti), ali smatram da svatko ima pravo da iznese svoje mišljenje.
O zanemarivanju Bjelolasice sam toliko puta pisao da sam po svoj prilici već i postao dosadan.
U ovom konkretnom slučaju samo su navedene svima nama već odavna poznate činjenice o neradu i javašluku te ispraznim obećanjima kojih se svako toliko naslušamo kada je HOC u pitanju.
Već su prošle dvije godine, a od silnih obećanja oko Bjelolasice nema ničega, osim staze do Vrela. A kako stvari stoje, neće ni biti. Žalosno je ako se ne smije javno iznesti drugačije mišljenje od vladajućeg, iako je jedan komentator dobro primjetio da je većina onih koji su izašli na lokalne izbore bila za ovu vlast.
Sporan može biti samo motiv komentatora, ali on je barem meni nepoznat, i volio bih da je osnovni poriv želja da Bjelolasica krene s mrtve točke i da se konačno nekog prozove za sva ona lažna obećanja i da se pomogne u oživljavanju HOC-a.
Sporno može biti i to što je prozvanima u komentaru, u doba kada su odnosi njih i komentatora bili bitno drugačiji, davano enormno puno prostora na ROG za samopromociju, za lažna obećanja i isprazne fraze, do razine koja je bila degutantna.
Ali komentar je na mjestu, i njegovo skidanje definitivno nije u redu.
Svakako da postoje i drugi načini na koje se može o ovoj temi govoriti (ali o njoj se treba govoriti), i da bi bilo zgodno reprizirati neke prijašnje emisije i intervjue da se vidi što je tko rekao i što je tko obećao, bilo bi dobro organizirati i javnu raspravu ili sučeljavanje po tom pitanju, ali opet na kraju balade, kad se podvuku crte i padnu sve maske, ostaje činjenica da od Bjelolasice u onom obliku i na način na koji su obećali neće biti ništa.
Za to sigurno nisu krivi ni ROG, ni komentator, ni direktorica. Ili kako bi rekao Balašević, "nemoj stari moj, krivi smo mi, što smo ih pustili".
Počela je gradnja školske sportske dvorane u centru, Sokolski dom već odavna ne zadovoljava sve potrebe.
Radovi oko crkve u parku napreduju.
Ukratko, kako bi se reklo, podno Kleka ništa novo.
Na današnji dan 1473. rođen Nikola Kopernik, 1924. rođen glumac Lee Marvin, 1945. počeo američki napad na Iwo Jimu, 1984. završile ZOI Sarajevo, 1997. umro Deng Xiaoping .
