"In loyalty to their kind
they cannot tolerate our minds.
In loyalty to our kind
we cannot tolerate their obstruction."
Jefferson Airplane "Crown of the creation"
Odgovor na pitalicu iz naslova je nekada davno, u doba mraka i prije prelaska iz jednoumlja u bezumlje bio:
"Četiri državna službenika i ventilator".
Sada naravno to više nije tako, državni službenici su se modernizirali, sjede u klimatiziranim uredima, uglavnom radeći još i manje nego prije, jer ne postoji kontrolni mehanizam kojim bi ih se moglo natjerati da budu ažurniji, a ventilator je što se njih tiče otišao u ropotarnicu povijesti.
I tako sjedeći u klimatiziranom uredu u jedom od ministarstava ili uredima Hrvatske turističke zajednice neki revni službenik je došao na briljantnu ideju slogana za našu turističku ponudu "Mediteran kakav je nekada bio".
A možda su uzeli i vanjsku tvrtku za kako se to popularno kaže PR (public relations) da im složi slogan, jer što bi se oni time mučili. Ali nije to ni bitno.
Jednom davno bio je odličan slogan "Mala zemlja za veliki odmor", koji se nije dopao faraonu zbog onog mala zemlja, pa je bio stupidni slogan i još stupidniji plakati "Smješite se i svi će znati gdje ste bili", a sadašnji je slogan vrlo zanimljiv i u skladu sa svjetskim trendovima.
Izuzetno mi se sviđa, da kanim otputovati u inozemstvo i da se ne mogu odlučiti gdje da provedem odmor, slogan bi me ponukao da zemlju koja se reklamira tim sloganom ozbiljno uzmem u razmatranje.
Ali, kada odete na more, uvidite da je istina i stvarnost daleko od tog slogana i da Mediteran nikada nije tako izgledao, i da tog nekadašnjeg duha baš i nema. Zastrašujuće izgledaju Selce, Crikvenica, Novi, Krk, Njivice, Malinska (mjesta koja sam nakon dugo vremena obišao). Ako ste prolazili kroz Neum, onda otprilike možete steći sliku kamo to sve ide i na što liči.
Monstruozne vile i zgradurine građene bez ikakva plana i reda, stotine i stotine natiskanih apartmana jedan do drugog, beton i samo beton, maksimalna betonizacija, svakakvi oblici i boje građevina koje su "svaka svoga kralja", kao da ne postoje urbanistički planovi i kao da ne postoje neka pravila o građenu, izgrađenosti i urbaniziranosti određenog pojasa.
Nisam fotografirao (gornja fotografija je Neum) jer mi se jednostavno zgadilo našto to sve liči. A gradi se još uvijek skoro više nego na poluautocesti prema Rijeci (što ih ne priječi da ju naplaćuju kao da je puni profil cijelo vrijeme).
Druga stvar koja je užasavajuća je turistička ponuda. Sve dok glavni kriterij tih niškoristi iz HTZ i ministarstava bude broj ostvarenih noćenja, i dok im to bude jedini parametar uspješnosti sezone, jadno će to sve skupa biti, i onda ćemo se čuditi da Prag ili Beč zarade više od turizma nego cijela Hrvatska.
Jer noćenja u hotelima i kućnoj radinosti ne donose veliki priliv obzirom na velike troškove, i ono što čini većinu zarade u turizmu je vanpansionska potrošnja, po mogućnosti plasiranjem vlastitih proizvoda u nju, a ne uvozom hrane i pića. Vanpansionska potrošnja je uglavnom kako mi se čini loša, ali je to prije svega zato što su cijene bezobrazno previsoke u odnosu na to što se nudi.
I kako se kategoriziraju hoteli, isto tako bi se trebali kategorizirati i restorani i konobe i kafići, pa da se jednom za svagda uvede red. Ovako je to po principu deranja kože s leđa, i onako nije bitno što većina gostiju takvih objekata je tamo tri puta (prvi put, zadnji put i nikad više), bit će uvijek dovoljno budala koji će doći i omogućiti gazdi da za 2 mjeseca pokrije cijelu sezonu.
Kako je svijet postao globalno selo, i kako se može za manje novaca otputovati avionom 7 dana u Španjolsku ili Maroko iliTunis nego otići autom u Hvar u hotel niže kvalitete, pitanje je do kada će i broj noćenja biti u porastu (iako još nije dostigao zlatne osamdesete). I dokle god ponuda bude takva i cijene tako visoke, ne trebamo se čuditi što stranci dolaze na more noseći hranu sa sobom. Ako im je alternativa da pojedu neukusne lignje ili poluispečenu prezačinjenu pljeskavicu po cijeni od 10-ak EUR s prilogom, onda se tomu ne treba čuditi.
Ta kategorizacija bi trebala po meni obuhvatiti i izgled objekata, osposobljenost osoblja, i ponudu. Pa bi se time situacija možda normalizirala, a i sami ugostitelji bi od toga imali više koristi. No, dokle god oni radije ulože 10kn i dobiju 100 nego da ulože 500 a dobiju 1000, jer su u prvom slučaju zaradili 10 puta a u drugom samo dvostruko, neće biti pomaka na bolje.
Druga stvar, je svijest koju naši turistički djelatnici još uvijek nemaju, a to je da se promijenio profil gostiju koji dolaze. I da je sve više gostiju iz Češke, Mađarske, Slovačke, i da im je potrebno prilagoditi i cjenike, i upute i možda naučiti bar nekoliko riječi njihova jezika da bi im boravak bio ugodniji. Jer to su gosti iz zemalja u kojima standard prilično brzo raste, članice su EU (što samo po sebi nije nešto, ali članice su), nakon godina prilične neimaštine krenuli su naprijed, i svega su željni, pa im to treba i omogućiti, Ali ne pljačkajući ih.
Dalo bi se o tome još pisati i pisati, ovo su samo male impresije iz obilaska jednog dijela sjevernog Jadrana. Možda je na jugu bolje, ali ovo na sjeveru me zaista šokiralo.
No, ima i nekih lijepih stvari za obići, npr. na otoku Krku osim standardnih destinacija, ako imate vremena svakako posjetite Dobrinj (podsjeća na Motovun), rimske ruševine Fulfinum i ranokršćanske Mirine odmah uz postrojenja Petrokemije (sve je manje Rimljana, a sve više Barbara) i obiđite podzemnu špilju Biserujku.
O politici nema smisla da pišem, čini mi se da naši vrli vlastodršci puno bolje rade protiv sebe i za konačnu dobrobit svih nas da jednom za svagda odlete nego što ja to mogu pokušati opisati.
Jedna dobra lokalna vijest je da će se vlasnik 26000 m2 zemlje na koju će se širiti poduzetnička zona u Karlovcu i ponosni vlasnik većeg broja kaznenih i krivičnih prijava konačno s krajem godine povući s mjesta na kojem je uspješno opstruirao razvoj naše poduzetničke zone i našeg grada.
Ako je istina, pozdravljam njegov odlazak, daleko mu lijepa kuća.
Nama je dovoljna nagrada (ako je to istina da odlazi) da konačno ode tamo kamo je zaslužio, i da dobije ono što je zaslužio za sve što je za naš grad i nas radio sve ove godine.
Nekada davno, na Divljem Zapadu , takve su ispraćali vrućim katranom i perjem.
Ako ne bi završili na mjestu koje se zove jednako kao i dio grada kada dolazite iz Poduzetničke zone prema Sv. Roku.
Za sam kraj, da ne bude sve ružno:
Na današnji dan 1899. rođen Alfred Hitchcock, 1923. Kemal paša Ataturk izabran za prvog predsjednika Turske (bez obzira na predrasude, Turska je napredna sekularna država sa snažnom crtom razdvajanja između vjere i države), 1926. rođen Fidel Castro, 1965. prvi nastup Jefferson Airplane.
